Zašto neki bake i djedovi biraju da ne čuvaju unučad?
U savremenom društvu, često se zaboravlja da su bake i djedovi osobe koje su proživjele svoj život i imaju svoje želje i potrebe. Kada se u porodici pojave unuci, često se podrazumijeva da će stariji članovi porodice preuzeti ulogu čuvara, bez obzira na njihove lične želje. Ova pretpostavka može dovesti do osjećaja nesigurnosti i pritiska, što može rezultirati unutrašnjim konfliktima. U nastavku donosimo nekoliko važnih razloga zašto neki bake i djedovi odlučuju ne preuzeti odgovornost za čuvanje svojih unučadi.
1) Godine iskustva i potreba za odmorom
Većina današnjih baka i djedova provela je decenije podižući svoju djecu, prolazeći kroz različite izazove, od poslovnih obaveza do samostalnog vođenja domaćinstva. Tokom tih godina, mnogi od njih nisu imali priliku da se posvete sebi, svojim hobijima ili jednostavno uživaju u životu. Danas, kada su stekli vrijeme za odmor, potpuno je razumljivo da žele provesti to vrijeme na način koji im prija.
Ovo ne znači da ne vole svoje unuke. Naprotiv, ljubav je tu, ali je potreba za odmorom i ličnim prostorom jednako važna. Osobe koje su provele veći dio svog života brinući se o drugima, sada žele iskusiti mir i tišinu. Ova potreba za odmorom ne bi trebala biti shvaćena kao sebičnost, već kao legitimna želja za ravnotežom u životu. Mnogi bake i djedovi žele putovati, baviti se hobijima, posjećivati prijatelje ili jednostavno uživati u svojim mislima bez briga koje dolaze s čuvanjem malog djeteta.
2) Fizička ograničenja i zdravlje
Čuvanje male djece može biti fizički zahtjevno. Mnogi stariji ljudi suočavaju se s različitim zdravstvenim problemima, uključujući bolove u leđima, hronične bolesti i općenito smanjenu energiju. Trčanje za malim djetetom, podizanje ili često savijanje može biti izazovno i naporno. Ovaj fizički napor može dovesti do briga o zdravlju, što je dodatni motiv da se izbjegne čuvanje unučadi na svakodnevnoj bazi.
Kada se baka ili djed odluči ne čuvati unuke svaki dan, to često nije izgovor, već odgovorno ponašanje prema vlastitom zdravlju. U ovom kontekstu, važno je razumjeti da su fizičke granice stvarne i da je potrebno poštovati svoje tijelo i njegove potrebe. Na primjer, osoba koja se oporavlja od povrede ili boluje od artritisa može imati poteškoća s aktivnostima koje su neophodne za čuvanje unučadi, što je dodatni razlog zašto bi se mogla odlučiti ne preuzeti tu odgovornost.
3) Razlikovanje pomoći i roditeljske uloge
Postoji značajna razlika između povremenog čuvanja unuka i preuzimanja uloge glavnog čuvara. Pomoć može uključivati povremeno čuvanje, igranje ili vođenje na izlet, dok preuzimanje roditeljske odgovornosti može stvoriti osjećaj gubitka kontrole nad vlastitim životom. Mnogi bake i djedovi osjećaju da su se vratili u fazu roditeljstva koju su već završili, što može izazvati frustraciju i gorčinu. Na primjer, umjesto da uživaju u slobodi i samostalnosti, mogu se osjećati kao da su ponovo u ciklusu obaveza i odgovornosti.
Važno je naglasiti da baka i djed ne bi trebali biti “druga smjena roditeljstva”. Oni igraju posebnu ulogu u životima svojih unuka, ali ne bi trebali preuzimati odgovornosti koje pripadaju roditeljima. Ova granica može pomoći u očuvanju emocionalnog zdravlja i dobrih odnosa unutar porodice, omogućavajući bake i djedove da budu prisutni i aktivni bez dodatnog pritiska.
4) Postavljanje granica
U mnogim slučajevima, situacije počinju pozitivno, ali se vremenom granice mogu zamagliti. “Samo danas”, “samo ovu sedmicu” ili “samo dok se ne snađete” mogu se pretvoriti u očekivanja. Kada se to desi, bake i djedovi mogu osjetiti da su njihova vremena i planovi postali manje važni. Ova situacija može dovesti do osjećaja krivice kada se pokuša reći “ne”.
Postavljanje jasnih granica je ključno za održavanje zdravih odnosa unutar porodice. Granice nisu hladnoća, već način da se osigura poštovanje i razumevanje između svih članova porodice. Održavanjem granica, bake i djedovi mogu zadržati svoj identitet i uživati u životu bez pritiska. Na primjer, mogu dogovoriti unaprijed određene dane kada će biti dostupni za čuvanje unuka, a ostatak vremena posvetiti sebi ili svojim aktivnostima.
5) Imati svoj život
Stariji ne bi trebali osjećati da je njihova uloga isključivo vezana za brigu o unucima. Starost može biti period kada konačno imaju priliku da se posvete svojim hobijima, prijateljima i putovanjima. Mnogi bake i djedovi sanjaju o tome da putuju, provode vrijeme s prijateljima ili se bave kreativnim aktivnostima koje su zanemarivali tokom godina brige o porodici. Na primjer, neki od njih žele da se vrate slikanju, sviranju instrumenta ili čak uče nove jezike.
Ovo ne umanjuje porodične veze, naprotiv, održavanje vlastitih interesa može doprinijeti sretnijem i ispunjenijem životu. Zdrav i sretan baka ili djed su bolji za unuke, jer njihovo zadovoljstvo doprinosi općoj pozitivnoj atmosferi u porodici. Kada bake i djedovi imaju priliku da se posvete onome što vole, dolaze u kontakt sa sobom i svojom srećom, što se može prenijeti i na unuke.
Otvoreni razgovor kao ključ
Najvažnija stvar u ovim situacijama nije pitanje ko je u pravu, već otvorena komunikacija. Često se dešava da deca ne shvataju koliko tereta stavljaju na svoje roditelje, a bake i djedovi ne žele povrijediti svoja djeca svojim željama i potrebama. Izgradnja povjerenja i otvorenog dijaloga može pomoći u izbjegavanju nesporazuma i potaknuti bolje razumijevanje unutar porodice. Na primjer, roditelji bi trebali slušati bake i djedove kada izražavaju svoje zabrinutosti ili želje.
Jedna od korisnih rečenica može biti: “Volim svoje unuke, ali mogu čuvati tada i tada. Sve preko toga mi je previše.” Ova vrsta komunikacije može pomoći da se postave jasne granice i obezbijedi da svako u porodici zna svoja prava i obaveze. U konačnici, svaka porodica je jedinstvena, i rješenja koja će funkcionirati za jednu možda neće za drugu. Ali, uz poštovanje, razumijevanje i otvoren razgovor, moguće je pronaći ravnotežu koja će zadovoljiti sve članove porodice.
