Danas ćemo pisati o šest stvari koje nikada ne bi trebali poklanjati. Za njih se smatra da ih nikada ne treba iznositi iz kuće.
Predmeti u našim domovima nikada nisu bili samo obične stvari za svakodnevnu upotrebu. Oni su često nosili skrivena značenja, simbole i snagu za koju se vjerovalo da čuva kuću, porodicu i energiju prostora. Takvi predmeti postajali su svojevrsni most između vidljivog i nevidljivog, između praktičnog života i duhovnog svijeta.
Moja baka je znala reći: „Ne možeš sve da daš, čak i ako te mole. Neke stvari su tu da čuvaju kuću, sreću i mir.“ Kao dijete nisam razumjela smisao tih riječi, ali s godinama sam uvidjela da iza tih zabrana stoji iskustvo, briga i poštovanje prema energiji doma.
Često i danas osjetimo instinktivno zadršku kada treba da damo neki predmet – kao da unutrašnji glas govori: „To ostaje u kući.“ Iako se sve to može smatrati sujeverjem, upravo su te prakse učile ljude kako da sačuvaju unutrašnji mir i stabilnost. Evo nekoliko predmeta za koje se vjerovalo da ih nikada ne treba davati drugima, jer oni nisu samo materijalni, već čuvari energije doma.
- So je bila smatrana svetom i dragocjenom. Nekada je značila život jer je čuvala hranu i davala joj ukus. U mnogim kulturama simbolizovala je zaštitu i sreću. Vjerovalo se da prosuta so donosi nesreću, pa se bacala preko lijevog ramena kako bi se ona otjerala. Posebno pravilo bilo je da se so nikada ne daje iz kuće „na veresiju“, jer se smatralo da sa solju izlazi i sreća doma. Ako je ipak morala biti data, uvijek je uz nju trebalo primiti makar simboličan novčić da se zadrži ravnoteža.
- Igla je imala ulogu zaštite od uroka i negativnih energija. Stavljala se čak i na odjeću beba kako bi ih čuvala. Smatralo se da igla upija lošu energiju, pa nikada nije trebalo koristiti tuđu. Ako bi neko pronašao iglu u kući nakon nečije posjete, vjerovalo se da je ostavljena s lošom namjerom i trebalo ju je odmah spaliti ili baciti.
- Metla je predstavljala mnogo više od sredstva za čišćenje. Ona je simbolizovala blagostanje i porodičnu energiju. Vjerovalo se da darivanjem metle iz kuće zapravo poklanjate i svoju sreću, mir i novac. Neki su čak govorili da metla može „otjerati“ udvarače, pa je iz tog razloga nikada nisu poklanjali drugima.
- Šećer je bio znak slatkoće života i blagostanja. Prosuti šećer donosio je veselje i smijeh, ali se smatralo da poklanjanjem šećera zapravo iznosite radost iz kuće. Zbog toga su bake uvijek pazile da ga bude dovoljno i da se nikada ne pozajmljuje – ostajao je u kući kao simbol stalnog blagostanja.
- Šivaće igle su imale posebno značenje povezano sa sudbinom. Vjerovalo se da mogu „presjeći niti života“. Zato se nikada nisu poklanjale ako su već korištene. Ako je poklon bio neizbježan, morale su biti nove, često i sa koncem, kako bi se izbjeglo negativno značenje. Stare igle čuvale su se odvojeno, jer se strahovalo da mogu „ubosti sreću“.
- Ogledalo je bilo najmističniji predmet. U mnogim kulturama smatrano je portalom između svjetlosti i tame. Vjerovalo se da posebno stara ogledala zadržavaju „sjene prošlosti“. Poklanjanje ogledala nekome značilo je da mu dajete dio svoje duše. Zato su se ogledala pažljivo čuvala, prekrivala noću ili kada je u kući bio bolesnik. Ako se ogledalo moralo ukloniti, nije se smjelo pokloniti – bacalo se umotano u tkaninu, da se energija doma ne bi prenijela drugome.
Na prvi pogled, ovakvi običaji mogu izgledati kao skup sujeverja. Međutim, nije slučajno da su generacije ljudi vjerovale u njih. Oni su kroz takve prakse učili da poštuju energiju doma, da cijene prostor u kojem žive i da shvate da svaka stvar može nositi svoje značenje.
Danas, iako živimo ubrzano i često potcjenjujemo ovakve navike, osjećaj ostaje isti. Ako osjetite unutrašnji nemir kada treba da poklonite neki predmet, možda je vrijedno poslušati taj glas. Ne radi se o pohlepi, već o tome da neki predmeti nisu samo materijalni – oni su dio naše energije, mira i topline doma.
