Danas ćemo pisati o zanimljivoj temi koja može da bude od koristi mnogima koji se misle zaposliti po prvi put. Naime, kako je potrebno da se ponašate na samom intervjuu..
U savremenim uslovima zapošljavanja, tradicionalni načini procjene kandidata, poput jednostavne analize biografije ili standardnih pitanja na intervjuima, sve više ustupaju prostor novim pristupima. Kompanije danas teže da otkriju mnogo više od tehničkih vještina – žele da shvate ko ste vi kao osoba, kako se nosite sa nepredvidivim okolnostima i kakva je vaša sposobnost da funkcionišete u okviru tima. Iz tog razloga, sve više koriste psihološke i situacione testove koji im pomažu da dobiju potpuniju sliku o kandidatu.
- Jedan od najjednostavnijih, ali vrlo učinkovitih primjera ovakvih metoda je takozvani test šolje kafe. Iako na prvi pogled djeluje potpuno benigno, kada vam na početku razgovora ponude piće, posmatranje vašeg ponašanja s tom šoljom zapravo predstavlja ključan trenutak evaluacije. Nakon završetka razgovora, vaša reakcija – da li ćete jednostavno ostaviti šolju, zapitati se gdje da je odložite ili je čak samoinicijativno vratiti i oprati – govori mnogo o vama. Ovakav čin može ukazivati na samostalnost, odgovornost, brigu o prostoru i poštovanje prema drugima, što su sve osobine koje često nadmašuju sam sadržaj vašeg CV-ja.
Još jedna metoda koju regruteri često koriste jeste namjerno izazivanje čekanja. Kandidat se pozove u tačno zakazano vrijeme, ali intervju se ne počne odmah. Čekanje može trajati deset minuta, ali ponekad i znatno duže, bez ikakvog objašnjenja. U tim trenucima, pažljivo se posmatra vaša strpljivost, ponašanje pod pritiskom, te način na koji reagujete kada ste suočeni sa nepredviđenim i potencijalno frustrirajućim okolnostima. Pokazujete li smirenost ili možda nervozu? Ostajete li profesionalni ili gubite kontrolu? Sve to otkriva mnogo više nego odgovori na pitanja o radnom iskustvu.
Postoje i metode koje uključuju namjerno izazivanje konflikta. Tokom razgovora, osoba koja vodi intervju može iznenada postati hladna, neprijatna, pa čak i gruba. Iako se ovakav pristup može učiniti neprimjerenim, on zapravo služi da testira vašu emocionalnu stabilnost i inteligenciju. U industrijama gdje su stresne situacije svakodnevica, sposobnost da ostanete pribrani i profesionalni u napetim trenucima je izuzetno cijenjena.
Zatim dolazi i takozvani test apsurda, u kom se kandidatima postavljaju naizgled besmislena pitanja, poput: “Zamislite da morate skočiti kroz prozor – šta biste uradili?” Poenta nije u konkretnoj radnji, već u tome kako se osoba snalazi u nelogičnim i apstraktnim situacijama. Ovakva pitanja testiraju vašu kreativnost, razmišljanje van okvira, te vašu sposobnost da zadržite prisebnost i prikažete analitičko razmišljanje čak i kada ste iznenađeni.
Još jedna zanimljiva tehnika jeste namjerno ignorisanje kandidata. Tokom intervjua, ispitivač može gledati u telefon, tipkati po računaru ili čak napustiti prostoriju. U tim trenucima testira se vaša inicijativa i samopouzdanje – hoćete li prekinuti tišinu, pokušati započeti razgovor, kulturno pitati za nastavak? Vaš odgovor otkriva vaše komunikacijske vještine i prirodni način snalaženja u nezgodnim okolnostima.
Jedan od najznačajnijih elemenata savremenih selekcijskih metoda jeste procjena uklapanja u tim. Kandidati se često spontano upoznaju sa članovima tima, bilo tokom neformalne šetnje, kafe pauze ili ručka. Ova faza nije slučajna – ona služi da se uoči kako se ponašate među ljudima koji već rade u toj firmi. Da li ste otvoreni, opušteni, znate li slušati, ali i aktivno učestvovati u razgovoru? Poslodavci žele da vide da li ste osoba koja može graditi zdrave međuljudske odnose, jer i najstručniji kandidati bez timskog duha teško opstaju.
- Vrlo suptilan, ali moćan test može biti i običan čin, poput ispadanja olovke ili drugog predmeta. Reakcija kandidata – hoće li pomoći bez poziva? – često govori mnogo o empatiji i prirodnoj spremnosti za saradnju. Takvi detalji pokazuju da je osoba pažljiva i spremna pomoći čak i kad se to ne traži.
Iako se ove metode mogu nekome učiniti čudnim ili čak manipulativnim, one sve više postaju standardne prakse u selekciji kadrova. Cilj nije zbuniti kandidata, već uočiti suštinske osobine koje nisu vidljive u formalnim dokumentima. U vremenu gdje se gotovo sve tehničke vještine mogu naučiti, karakter, autentičnost i prirodna socijalna inteligencija predstavljaju prednost koja može odlučiti ko će dobiti posao, a ko će ostati samo još jedan zapis u elektronskoj arhivi.
