Danas čemo pisati o nekoliko savjeta gdje ćemo spominjati osam stvari koje ne bi trebali spominjati ljudima koji imaju opako oboljenje u vidu raka. O čemu se tačno radi pročitajte u nastavku.
Oni koji se suočavaju s teškom bolešću prolaze kroz složen niz emocija – strah, tugu, osjećaj gubitka kontrole, pa čak i dilemu da li o svojoj situaciji govoriti otvoreno ili je radije zadržati za sebe. S druge strane, njihovi prijatelji i porodica često osjećaju bespomoćnost i nesigurnost. Brinu se da bi mogli reći nešto pogrešno, pa se ponekad povlače upravo onda kada bi njihova prisutnost bila najpotrebnija. Ipak, tiha spremnost da se sluša često vrijedi mnogo više od bilo kakvog savjeta.
Postoji nekoliko čestih grešaka koje bi trebalo izbjegavati prilikom pružanja podrške oboljelima.
1. Davanje neželjenih savjeta ili projekcija
Fraze poput „Ja bih na tvom mjestu odmah uradio operaciju“ mogu zvučati osuđujuće i nametljivo. Umjesto toga, mnogo je korisnije reći: „Tu sam ako želiš da pričaš o tome.“ Na taj način, fokus ostaje na osobi koja se bori s bolešću, a ne na tuđim iskustvima.
2. Prebacivanje fokusa na sebe
Ako se tokom razgovora desi da oboljeli počne vas tješiti, to je znak da podrška ide u pogrešnom smjeru. Iako je ljudski povezati se kroz vlastite priče, važno je ostati usmjeren na njihove potrebe, a ne na svoje osjećaje.
3. Nuđenje pomoći bez provjere
Pretpostaviti da osoba ne može obavljati svakodnevne zadatke može biti povređujuće. Umjesto toga, jednostavno pitanje poput: „Kako mogu da ti olakšam dan?“ pokazuje poštovanje i priznaje njihovu snagu.
4. Dijeljenje neprovjerenih informacija
Statistike, prognoze ili savjeti pronađeni na internetu, ako nisu traženi, često izazivaju nepotreban strah. Umjesto toga, korisnije je ponuditi da ih pratite na pregled i zabilježite ono što im ljekar kaže.
5. Očekivanje drastične promjene života
Mnogi oboljeli žele zadržati što je moguće više normalnosti. Pritisak da mijenjaju svakodnevne navike može djelovati ograničavajuće.
6. Izjednačavanje povratka na posao s oporavkom
Povratak radnim obavezama ne znači uvijek potpuni fizički i emotivni oporavak. Bolest ostavlja tragove koji se ne vide spolja.
7. Potcjenjivanje uloge roditeljstva
Pretpostavka da se oboljeli ne mogu brinuti o djeci često je pogrešna. Za mnoge roditelje upravo je briga o djeci izvor snage i motivacije da nastave dalje.
8. „Igranje doktora“
Davanje poluinformacija, savjeta o dijetama ili „čudesnim terapijama“ može stvoriti lažnu nadu ili dodatnu zbunjenost.
Istraživanja pokazuju da čak i dobronamjerna podrška može biti opterećujuća ako je pružena na neadekvatan način. Na primjer, žene koje su odlučile da ne rekonstruišu dojku nakon mastektomije često su se osjećale nelagodno zbog pretjeranih emocionalnih reakcija okoline, iako su znale da te reakcije dolaze iz ljubavi.
Kada ne znate šta da kažete – recite to otvoreno. Jednostavna rečenica: „Ne znam šta da kažem, ali tu sam“ često znači više od bilo kakvih riječi utjehe ili savjeta. To pokazuje iskrenost i spremnost da budete uz njih, čak i bez rješenja.
- Prava podrška ne leži u velikim riječima, već u prisutnosti.
- Spremnost da saslušate i poštujete tuđe granice važnija je od „popravljanja“ situacije.
- Ne morate rješavati njihove probleme – dovoljno je da budete prisutni dok se sami bore.
Mnogi koji su prošli kroz tešku bolest kažu da je najveći dar koji su dobili bio upravo taj – ljudi koji ih nisu napustili. Ne oni koji su uvijek znali šta da kažu, već oni koji su imali strpljenja da budu tu, da saslušaju i da prihvate tišinu kada riječi nisu dovoljne.
