Za naše djedove i nene možemo reći da su bili prave riznice znanja i savjeta, a danas ćemo pisati o jednom običaju koji se zadržao od davnih vremena.
U narodu se odvajkada znalo – kuća nije samo zid i krov, već svetinja, a svetinju treba i znati sačuvati. Iako današnje generacije sve manje obraćaju pažnju na stare običaje, u mnogim domovima i dalje se čuvaju tihi simboli zaštite koje su ostavile naše bake, žene koje su imale znanje preneseno kroz vekove. Jedan od tih simbola, iako naizgled sasvim običan, bio je – metla.
Uvod: Tajna skrivena u svakodnevnom predmetu
Na prvi pogled, metla je samo alat za čišćenje, prah i paučinu. Međutim, u starim narodnim vjerovanjima, metla nije bila samo oruđe, već i štit, znak i graničnik između dobra i zla. Naši stari su vjerovali da određeni predmeti imaju magičnu snagu – ali samo kada se koriste sa znanjem i svrhom. Tako je metla postajala čuvar doma, tihi svedok i saputnik kroz mnoge dane, ali i noći.
Razrada: Moć obrnutog reda – metla kao zaštita
U verovanjima naših predaka, ulazna vrata nisu bila samo prag između spoljnog i unutrašnjeg prostora – ona su bila granica između dva sveta. Kroz njih su mogli ući i ljudi i energije, i dobro i loše. Zato se, odmah uz vrata, često naslanjala metla, ali ne bilo kako – već obrnuto, s drškom prema zemlji, a čekinjama okrenutim naviše.
Zašto baš tako?
-
Vjerovalo se da ovako postavljena metla odbija zle sile i urokljive poglede.
-
Smatrala se preprekom za veštice i zlonamerne osobe, koje ne mogu da pređu prag dok je metla tu.
-
Bila je upozorenje da je dom pod zaštitom i da nepoželjne sile nisu dobrodošle.
Naše bake su znale da sve ima svoj red, pa tako i metla ispred kuće nije bila ostavljena slučajno. Često je stajala naslonjena uz zid, tiha, obična, ali prisutna kao stražar. Bila je stara ili nova, velika ili mala – nije bilo važno. Bitna je bila namjera.
Ulaz kao ogledalo doma
U narodnim običajima, ulazna vrata su smatrana energetskim središtem doma. Kroz njih ne ulazi samo čovjek, već i sve što nosi – misli, osjećanja, vibracije. Zato su stari ljudi govorili da:
-
Vrata treba da budu čista, okrečena, bez ogrebotina.
-
Prostor ispred kuće ne sme biti zatrpan obućom i neredom.
-
Nered privlači negativnu energiju i može unijeti razdor u porodične odnose.
Ovo vjerovanje nije samo praznovjerje – danas bismo to nazvali psihološkom higijenom prostora. Ali naši preci su to znali i bez teorija – osjećali su duhom.
Zaštita najmlađih: metlica pored bebinog kreveca
Metla je imala svoje mjesto i u sobi novorođenčeta. Kad bi se rodila beba, uz njen krevetac postavljala se mala metlica, često pletena ručno. Njena svrha je bila jasna – zaštita od uroka, zlih očiju i negativne energije.
Stariji su znali: nije svejedno šta se unosi blizu djeteta. Smatralo se da novorođenčad upijaju sve oko sebe – i dobro i loše. Zato se metlica postavljala s vjerom da će štititi bebin san, zdravlje i budućnost. Taj običaj se ponegdje i danas poštuje – tiho, bez velike priče, ali s ljubavlju i pažnjom.
Metla i veštice: razdvajanje mita i narodne mudrosti
U evropskoj kulturi, metla je često vezivana za veštice – lik žene koja leti kroz noć s metlom u ruci postao je gotovo univerzalni simbol. Međutim, u našem narodu, veštica nije bila uvijek isključivo zla. Često su se tako zvale žene koje su bile mudre, drugačije, intuitivne, one koje su poznavale biljke, molitve, znakove. I baš zato su znale da metla nije samo alat, već i energetski čistač prostora.
U domaćem folkloru, metla je simbol domaćinstva. Bila je povezana sa:
-
čistoćom prostora
-
održavanjem reda
-
zaštitom ukućana
Često se koristila i u obredima – na primjer, kad bi neko prvi put dolazio u kuću, domaćica bi prešla metlom preko praga kako bi “počistila tuđu energiju”. Ili bi se posle svađe kuća pomela od praga ka unutra da se povrati mir.
Zaključak: Tihi čuvar ispred vrata
Danas, mnogi se osmjehnu kada vide metlu naslonjenu ispred vrata. Mislimo da je zaboravljena, ostavljena, možda čak i nepotrebna. Ali oni koji znaju, razumiju – to nije obična metla. To je stari znak, tihi simbol zaštite, ostavljen s namjerom, baš kao što su to radile naše bake.
U vremenu kad nas tehnologija uči da budemo brži, efikasniji, racionalniji – možda je baš vrijeme da se sjetimo sporih, tihih i moćnih običaja koji su čuvali dušu doma. Da vjerujemo da ima snage i u jednostavnosti. Da se ne stidimo naslijeđa koje nas je oblikovalo.
Jer, kao što su govorile stare žene:
„Nije metla da mete samo prah, nego i ono što se ne vidi – zlu misao, tešku riječ, tuđu zavist.“
I zato, kad sledeći put vidite metlu obrnuto postavljenu, ne okrećite glavu. Zastanite, osjetite, i možda baš tad poželite da i ispred svojih vrata stavite jednog takvog – tihog, vjernog čuvara.
