OTIŠAO DO GRADA DA PRODA STOKU, PA NESTAO SA LICA ZEMLJE: 30 godina kasnije pojavio se na kućnom pragu u istoj odjeći i sa papirićem u džepu koji je skamenio sve

Danas imamo jednu jako zanimljivu priču koja je povezana sa ljudskim vrijednostima. Pisat ćemo o jednom čovjeku koji je nestao i nije ga bilo punih 30 godina.

E sad, dragi moji, ima tih priča koje vam ne daju mira. Prođeš pored kuće, pogledaš u prozor, i pitaš se – je li to onaj što je nest’o prije tri decenije? Takva vam je priča i ova o Vasileu Gorgosu, čovjeku iz srca Rumunije koji je, ko da je kroz dim nestao, a onda – kao da je iz tog istog dima izronio – vratio se pravo pred svoju kuću, poslije punih 30 godina. I ne bi to bilo toliko neobično da nije došao s istom odjećom, istim papirima u džepu i prazninom u glavi.

Ova priča nije samo o nestanku i povratku, već o ljudskoj svijesti, prolaznosti vremena, i onome što ni medicina ni nauka još uvijek ne mogu objasniti. Krenimo redom.

Godina je bila 1991., i Vasile Gorgos, skromni stočar iz istočne Rumunije, krenuo je na jedno od svojih uobičajenih poslovnih putovanja. Nije mu to bilo ništa novo – prodavao je stoku, poznavao puteve, ljude i navike. U selu su ga znali kao tihog, ali odgovornog čovjeka. Niko nije slutio da će to putovanje biti posljednje koje će ga vidjeti – barem na naredna tri desetljeća.

Kad se nije vratio kako je bilo planirano, porodica je prvo pomislila da je zapeo kod nekog partnera, da je posao produžen. Međutim, kako su dani prolazili, briga je rasla. Policija je uključena, komšije su pretraživale sela i okolna mjesta, ali – ni traga ni glasa od Vasilea. Kao da je zemlja progutala i njega i njegov trag.

Prošle su godine, porodica je polako prestala gajiti nadu, mada su se molitve i pogledavanja prema putu nikad sasvim ne ugasili. A onda, 2021. godine, taman kada su svi već mislili da je odavno pokojni – pojavio se.

Bilo je to ljeto, slično onom kada je nestao. Na kapiji njihove kuće pojavio se automobil. Neznanac je otvorio vrata, pomogao starijem čovjeku da izađe i bez riječi – otišao. Čovjek je stajao na istom pragu s kojeg je nekad otišao, ali ovaj put stariji, pogubljen i kao stranac u vlastitom domu.

Bila je to ista odjeća koju je nosio tog dana kad je otišao. Na sebi je imao dokumente iz 1991. godine – ličnu kartu i voznu kartu – netaknute, kao da su juče izdate. Njegova porodica nije mogla vjerovati očima – bio je to Vasile Gorgos, ali Vasile koji ih nije prepoznavao.

Pregledi su pokazali da Vasile pati od teške amnezije. Njegovo pamćenje bilo je poput zatvorene knjige, bez naslova, bez stranica. Nije znao gdje je bio, ni s kim, ni šta je radio. Nije znao čak ni imena svoje djece. Kada je pokušavao pričati, rečenice su bile isprekidane, besmislene. Kao da je – kako je njegov sin rekao – živio u nekom paralelnom svijetu.

Kako je vijest o njegovom povratku postala poznata, tako su krenule i teorije. Ljudi, prirodno, pokušavaju objasniti ono što ne razumiju.

Najčešće teorije koje su se pojavile uključuju:

• Tajne organizacije ili eksperimenti – Mnogi vjeruju da je bio žrtva neke skrivene agende, možda vojne, psihološke, pa čak i vanzemaljske.

• Otmica i ispiranje mozga – Ova teorija podržava činjenicu da se Vasile ne sjeća ničega i da se vratio bez ikakvih promjena u izgledu, osim starosti.

• Zatvorenička ili psihijatrijska ustanova – Neki smatraju da je bio zadržan u izolaciji, zaboravljen, možda i zlostavljan, što bi objasnilo mentalno stanje i amneziju.

• Putovanje kroz vrijeme – Ovo je najfantastičnija teorija, ali zbog okolnosti – ista odjeća, neoštećeni dokumenti, ponašanje – mnogi su se pitali: Je li moguće da je vrijeme za njega stalo?

Izdvajamo neke najčudnije činjenice koje dodatno pojačavaju misteriju:

1. Dokumenti su bili savršeno očuvani, bez ijedne ogrebotine, što je gotovo nemoguće nakon 30 godina.

2. Odjeća je izgledala kao nova – bez pohabanosti i tragova vremena.

3. Fizičko stanje bilo je neočekivano stabilno – osim dezorijentacije, Vasile nije imao tragove boravka na ulici, povrede ili znakove teškog života.

4. Prevoz – Nikada se nije saznalo ko ga je doveo, a kamere i svjedoci nisu pomogli u rasvjetljavanju identiteta vozača.

Sudbina Vasilea Gorgosa ostaje jedno od najvećih nerazjašnjenih pitanja u savremenoj istoriji. Da li je bio žrtva zaborava, živa meta nekih viših sila, ili samo čovjek izgubljen u vremenu? Odgovori se možda nikada neće saznati. Međutim, ono što ostaje jeste snaga njegove priče – kao podsjetnik da istina često ne stanuje tamo gdje je najviše tražimo.

Ova priča nas uči nekoliko važnih lekcija:

• Sjećanje je krhko, a naš um često ne može podnijeti sve što život donese.

• Vrijeme nije uvijek linearno, a granice stvarnosti znaju biti tanje nego što mislimo.

• Porodica je sidro – čak i kad se zaboravi sve drugo, ljubav i povezanost ostaju duboko urezane.

Možda je Vasile Gorgos izgubio 30 godina, ali njegova pojava je svijetu donijela priču koja će se prepričavati još dugo. I dok medicina traži dijagnozu, a nauka objašnjenje, ljudi širom svijeta šapuću svoje verzije – jer u svijetu gdje je sve moguće, možda je najluđe ono što se zaista desilo.