Mnogi danas se odlučuju ići sa sela i svoju sreću potražiti negdje u gradu. To je u neku ruku i razumljivo s obzirom da na selu ima dosta posla te sve veći broj omladine se odlučuje napustiti svoje domove na selu.
Život na selu nosi posebnu dinamiku, ritam koji se često razlikuje od užurbanosti gradskih sredina. Dok većina mladih koristi slobodno vrijeme za razonodu, jedna šesnaestogodišnja djevojka iz sela Pranjani kod Gornjeg Milanovca odabrala je sasvim drugačiji put. Saška Tomanić posljednje dane raspusta ne provodi pred ekranima niti na društvenim događanjima, već za volanom traktora, predano obavljajući poslove na porodičnom imanju.
Od najranijih dana pokazivala je interesovanje za poljoprivredu. Umjesto da se igra lutkama, rado je provodila vrijeme sa roditeljima na njivama i u voćnjaku. Posebnu pažnju pridobila je velika crvena mašina – traktor. Iako je njen otac u početku bio skeptičan, misleći da će vožnja traktora biti previše zahtjevna za dijete, Saška je bila uporna. Već u četvrtom razredu osnovne škole, po prvi put je sjela za volan, a uz očevu pomoć brzo je savladala osnove upravljanja.
Danas samostalno vozi traktor, s lakoćom i sigurnošću koja iznenađuje mnoge. Komšije svjedoče da upravlja vozilom kao iskusan vozač, bez straha i s mnogo samopouzdanja. Njena prisutnost na poljskim putevima i seoskim imanjima postala je poznata – gdje god treba nešto prevesti, pokositi ili vući, mještani rado vide upravo Sašku kako obavlja posao.
Ono što je zaista izdvaja jeste iskrena predanost radu. Nema odugovlačenja, nema žaljenja. Bez obzira da li je riječ o setvi, košenju, drljanju ili vuči sena, uvijek je tu, rame uz rame s roditeljima. Dok mnogi vršnjaci odbijaju odgovornosti, ona jedva čeka kraj nastave da se vrati kući i pomogne. Rad joj ne pada teško jer ga vidi kao stil života, a ne kao obavezu.
Trenutno vozi isključivo na lokalnim putevima i njivama, no planira da sljedeće godine upiše auto-školu i stekne zvaničnu vozačku dozvolu za traktor, što će joj omogućiti da legalno vozi i na dužim relacijama. Sama kaže da joj ta mogućnost predstavlja uzbuđenje i dodatnu potvrdu da je na pravom putu.
- Za Sašku, selo nije samo mjesto stanovanja. To je prostor zajedništva, tradicije i povezanosti s prirodom. Najveću vrijednost vidi u tome što se svaki posao obavlja zajedno s porodicom – s ocem, majkom i sestrama. U takvom okruženju, rad postaje prilika za razgovor, smijeh i prenošenje znanja s koljena na koljeno.
U vremenu kada mnogi mladi ljudi sanjaju o gradskom komforu i sve više izbjegavaju fizički rad, Saška pokazuje da seoski život može biti ispunjen, sretan i bogat. Njen primjer podsjeća na vrijednosti koje su sve rjeđe u savremenom društvu – marljivost, skromnost i ljubav prema zemlji.
Ona dokazuje da strast prema radu ne zna za godine ni za pol. Iako je djevojčica, radi posao koji se tradicionalno smatra muškim, i to s lakoćom i ponosom. Kroz svoj odnos prema životu i radu, postaje inspiracija za mlade, ali i za odrasle, koji su možda zaboravili koliko je važno očuvati vezu s prirodom.
- Na kraju, Saška s osmijehom kaže da ne bi mijenjala svoje odrastanje na selu ni za šta na svijetu. Taj način života joj je donio sigurnost, ljubav i osjećaj svrhe. U svijetu u kojem se često teži površnom sjaju i popularnosti, njen izbor pokazuje da prava sreća dolazi iz porodičnih vrijednosti i rada koji ima smisla.
Njena priča podsjeća da još uvijek postoje mladi ljudi koji ne jure za trendovima, već biraju ono što je autentično, korisno i ispunjava dušu. U njenom primjeru vidi se snaga jedne generacije koja, iako malobrojna, još uvijek zna prepoznati ono što je zaista važno – pošten rad, povezanost s prirodom i srce puno ponosa.
