Današnji članak je posvećen poznatom pjevaću Masimu Saviću koji nas je napustio prije tri godine usljed opake bolesti. Odlučili smo pisati o njegovim posljednim danima.
U posljednje vrijeme glazbena scena regije ostala je bez mnogih istaknutih izvođača, osobito u žanrovima pop i rock glazbe. Među njima se posebno izdvaja ime Masima Savića, čija je smrt ostavila dubok trag. Njegova borba s teškom bolešću, koja je završila kobno 2022. godine, bila je kratka i intenzivna. Samo dva mjeseca prije nego što je preminuo, još je nastupao pred publikom, dok se istodobno suočavao s rakom pluća. Njegov posljednji koncert održan u Zagrebu 5. studenoga 2022. bio je dirljiv i simboličan prikaz njegove životne snage, profesionalizma i predanosti glazbi.
- Tijekom tog koncerta, iza pozornice je bio prisutan i medicinski tim, spreman intervenirati ako bi mu pozlilo. Ova organizacija nije bila slučajna – bila je plod Masimove želje da, unatoč zdravstvenim izazovima, izvede ono što je nazvao najvažnijim koncertom svog života. Ova iznimna večer ostavila je snažan dojam na sve koji su bili prisutni, uključujući i liječnika koji ga je pratio – onkologa, Masimova prijatelja i stručnjaka koji je bio svjestan ozbiljnosti njegove dijagnoze. Kad mu je rekao da je ovo koncert koji znači sve, liječnik je reagirao zabrinuto, upozoravajući na moguće rizike. No, Masimo mu je mirno odgovorio da će nastupiti bez obzira na sve – jer mu je ta večer značila više nego ijedna prije.
Masimo je tijekom čitave karijere bio poznat kao profesionalac i čovjek besprijekorne radne etike. Nije nikada otkazivao nastupe, niti kasnio. Čak i kad mu je bilo teško disati, dok je imao cijevi u plućima, nastupio je s nevjerojatnom snagom. Onaj koji ga je poznavao izbliza znao je da je to bio njegov način borbe – kroz glazbu, kroz izvođenje, kroz kontakt s publikom. Taj koncert nije bio samo još jedan u nizu – bio je oprostaj, iako to mnogi tada nisu znali.
- U priči koju je podijelio jedan novinar, osjeća se snažna emotivna rezonanca. Pripovijest je započela od kraja, od spoznaje koja je stigla prekasno – da je riječ o završetku jedne priče, o posljednjem činu jedne velike karijere. Sjećanje na razgovor s liječnikom, koji je govorio o Bogu, svijetu i ljudskim sudbinama, ostalo je snažno urezano u svijest autora te večeri. Bio je to trenutak u kojem je sve postalo jasno – da je Masimo znao gdje se nalazi i što ga čeka, ali je, unatoč tome, odlučio pokloniti još jedan nezaboravan trenutak publici.
Oni koji su svjedočili toj večeri kasnije su shvatili kolika je bila njezina simbolička težina. Masimo je, iako fizički slab, izveo nastup sa strašću i preciznošću, kao da mu je to posljednja prilika da kaže ono što je nosio u sebi. U tišini koja je uslijedila nakon koncerta, kad su se svjetla ugasila i publika otišla, ostao je osjećaj praznine. No istodobno i osjećaj veličine, kao da je ta izvedba bila više od glazbe – čin hrabrosti, oproštaja i predanosti umjetnosti.
Nakon njegove smrti, mnogi su osjetili da Masimov glas više nije samo zvuk, već eho – bezvremenski trag u prostoru koji ostaje i kad tijelo nestane. Taj glas više nije pripadao samo pjevaču, nego i kolektivnoj emociji koju je probudio u svima koji su ga slušali. Nije bio samo izvođač, postao je simbol umjetničke predanosti, čovjek koji je kroz glazbu izrazio i vlastitu patnju, i ljubav, i snagu, ali i ranjivost.
- Njegova posljednja izvedba može se promatrati kao konačni čin jednog života posvećenog glazbi. Kao da se u toj večeri spojio s nečim višim, prelazeći granice između stvarnosti i duhovnog. Svojom posebnom karizmom i emotivnim glasom ostavio je trag koji ne blijedi. Svaki put kad se njegova pjesma začuje na radiju, vraća se sjećanje na čovjeka koji je znao kako pretvoriti posljednji trenutak u vječnost.
I zato, kad se govori o Masimu Saviću, ne govori se samo o pjevaču – već o umjetniku, borcu i čovjeku koji je do kraja ostao vjeran onome što je bio: glas koji nas je vodio i onda kad je šutnja postala preteška.
