Kada govorimo o slavnim imenima bivše države onda moramo spomenuti Zlatu Petović. Njena priča i danas dan izaziva znatiželju javnosti a s obzirom na šarm kojim zrali jako mlada je zakoračila u svijet umjetnosti.
Već u vrlo ranoj mladosti, još prije nego što je upisala visoko obrazovanje, Zlata Petković ostvarila je svoj filmski debi u ostvarenju „Bubašinter“ reditelja Milana Jelića. Taj trenutak bio je mnogo više od obične uloge; predstavljao je početak jedne bogate i raznolike karijere. Godine 1971., sa samo sedamnaest godina, osvojila je laskavu titulu Mis Jugoslavije, a potom i priznanje za najfotogeničniju djevojku na izboru u Tokiju. Iako su joj se nakon toga širom otvorila vrata svijeta modelinga, Zlata je odlučno izabrala drugačiji put – glumu, kojoj se s punim uvjerenjem posvetila.
Upisala je Fakultet dramskih umetnosti, gdje je bila okružena budućim velikanima jugoslavenskog glumišta poput Bogdana Diklića, Snežane Savić i Lazara Ristovskog. Iako mlada, vrlo brzo se suočila s ozbiljnim izazovima u privatnom životu. Sa svega devetnaest godina postala je majka sina Gvozdena, kojeg je dobila u vezi s kolegom s fakulteta. Trudnoću je dugo skrivala, bojeći se da bi mogla biti izbačena s fakulteta. Unatoč svemu, pokazala je nevjerojatnu upornost i hrabrost, te je čak u šestom mjesecu trudnoće položila kolokvij iz akrobatike.
- Roditelji je nisu podržavali u ideji da se tako mlada uda, ali ona je slijedila svoje emocije i napravila izbor srcem. Brak s Gvozdenovim ocem trajao je deset godina. Kasnije je upoznala Aleksandra Sanju Ilića, poznatog muzičara, s kojim je dobila sina Andreja. Njihova ljubav bila je snažna i trajala je do kraja njezina života, ostavivši iza sebe jedan od najljepših primjera partnerske povezanosti na umjetničkoj sceni.
Kroz karijeru je ostvarila niz upečatljivih uloga, ali publika je najviše pamti po likovima Marije u seriji “Otpisani” i Lepe iz “Grlom u jagode”. Posebno uloga Marije donijela joj je veliku prepoznatljivost, ali je istovremeno postala prepreka. Reditelji su oklijevali ponuditi joj nove uloge, bojeći se da će publika u njoj uvijek vidjeti samo tu junakinju. Zlata je bila svjesna tog problema, ali nikada nije pristajala na kompromise u pogledu kvalitete. Odbijala je projekte koji joj nisu bili bliski ili vrijedni njezine umjetničke posvećenosti.
Kako je vrijeme prolazilo, sve više se udaljavala od masovne produkcije, svjesna da kvaliteta sve više pada, a istinska umjetnost nestaje pod pritiskom komercijale. Umjesto toga, posvetila se pozorištu i putujućim trupama, birajući angažmane koji su joj omogućavali izražavanje s punim integritetom. Nije željela graditi karijeru po svaku cijenu – birala je vrijednost i suštinu umjesto popularnosti.
Njezin suprug Sanja često je govorio o njoj s poštovanjem i nježnošću. Naglašavao je kako je Zlata mnogo više pažnje pridavala porodici nego vlastitoj karijeri. Nikada nije pristala da se razgoliti za potrebe filma, niti da prihvati uloge koje su bile u suprotnosti s njenim ličnim uvjerenjima. Za nju su djeca, muž i dom uvijek dolazili na prvo mjesto.
Nažalost, njezin život prekinut je iznenada i prerano. Godine 2012. doživjela je moždani udar, nakon kojeg je pala u komu. Sanja je bio uz nju do posljednjeg trenutka, ali uprkos naporima ljekara, nije joj bilo spasa. Njezin odlazak ostavio je duboku prazninu, ne samo među članovima obitelji, već i u umjetničkom svijetu i publici koja ju je iskreno voljela.
Njena i Sanjina ljubav trajala je više od tri decenije, a nakon njezine smrti, Sanja je često s emocijama govorio o Zlati i njihovom sinu Andreju. Smatrao je njih dvoje svojom životnom vodiljom. Gubitak Zlate i prijatelja Petra Jovičića Trte ostavili su trajne ožiljke na njegovom srcu.
- Njihov sin Andrej Ilić krenuo je stopama roditelja, iako na drugačiji način. Uspješno je uplovio u svijet muzike i biznisa, postavši jedan od osnivača produkcije IDJ Videos, čime je na svoj način nastavio umjetničku tradiciju porodice. Sanja je bio uz njega, vjerujući da prava podrška dolazi kroz povjerenje, a ne kroz kontrolu.
Priča o Zlati ostaje kao inspiracija svima koji žele uspjeti ostajući vjerni sebi. Bila je oličenje ljepote s karakterom, hrabrosti i skromnosti. Njezina karijera možda nije bila obilježena brojem uloga, ali svaki njezin izbor nosio je težinu i poruku. Iza nje je ostala slika žene sa stavom, koja je znala što želi, i nije se bojala da to i živi – dostojanstveno, mirno i snažno.
