Ovaj članak govori o ženi koja se i dalje žrtvuje i ulaže puno truda kako bi uspjela na svakom polju — kao majka, supruga i poslovna žena. Radila je od jutra do mraka, pokušavajući držati svaki aspekt svog života pod svojom kontrolom, kao da ima bezbrojne ruke poput hobotnice koje je tjeraju da se kreće. Unatoč ogromnom teretu koji svakodnevno nosi, od okoline joj malo pomažu jer tvrdi da ona sve može i da joj ne treba podrška.
Ono što još više boli jest to što unatoč njezinom trudu, kod kuće nije primjereno cijenjena. Ako netko pohvali njezinog muža kako je marljiva, sposobna supruga, on će samo polusarkastično odgovoriti: “Što mi je?” Takva reakcija jasno pokazuje da ne prepoznaje pravu vrijednost njezine predanosti i stavljanja i sebe i svoje Stavite prednosti na prvo mjesto. Njegovo zanemarivanje njezina truda situaciju čini još tužnijom jer je, nažalost, ova žena istrošena od ljudi koji to ne znaju cijeniti.
- Ovaj primjer nas podsjeća na staru arapsku priču o starcu Abdullahu koji je mnogo godina živio sam u pustinji. Cijeli je život sanjao o tome da iskopa veliko jezero kako bi njegovi potomci mogli uživati u hladnoj vodi pod vrelim pustinjskim suncem. Iako je bio star, odlučio je iskoristiti svoje pozne godine da ostvari svoj san i proveo je devet godina kopajući veliku rupu, koja se pretvorila u prekrasno jezero.
Ljudi su dolazili sa svih strana vidjeti ovo pustinjsko čudo i diviti se njegovom radu i trudu. Međutim, umjesto da prihvati pohvalu, starac je počeo omalovažavati značaj njegova djela, govoreći da to nije njegovo, već Božje djelo. Čak je i vlastito jezero omalovažavao, tvrdeći da voda nije dovoljno čista i da ima ljepših jezera na svijetu.
- Njegov se stav ubrzo prenio i na druge – umjesto da poštuju njegove napore, počeli su koristiti jezero za pranje svoje prljavštine i nogu. Izvorno kristalno čista jezerska voda ubrzo se zamutila, a život u jezeru potpuno nestao.
Abdullah je bio duboko povrijeđen onim što se dogodilo, ali situacija je bila jasna: ljudi su reagirali prema njegovim uputama. Abdullah je umanjivao vlastiti rad i postignuća, nenamjerno dopuštajući drugima da učine isto. Ova nas priča podsjeća da ako ne cijenimo ono što radimo, ne možemo očekivati da nas drugi poštuju. U suštini, ključ poštovanja je kako cijenimo vlastite napore i doprinose – jer samo tada će ih drugi biti voljni prepoznati i cijeniti.
Ova je poruka pouka za svakoga tko teži, bilo da se radi o obitelji, karijeri ili osobnom postignuću. Kroz amblematičnu priču o jezeru Abdullah jasno je istaknuto koliko je važno cijeniti naš trud i ponosno podržati ono što stvaramo.
