Danas smo odlučili pisati o Vuku Kostiću i Marku Janketiću, a njih dvojica su glumci koji su poznati po ulogama u kriminalističkim serijama kao što su Pevačica i Ubice mog oca.
Ono što povezuje Vuka Kostića i Marka Janketića daleko je više od zajedničkih projekata i uloga na filmu i sceni. Njihova povezanost nije nastala u svijetu glume, već ima duboke korijene u djetinjstvu, porodici i zajedničkim vrijednostima koje ih prate kroz život.
Njihovo prijateljstvo nije plod slučajnih susreta na setovima niti zajedničkih proba. Naprotiv, ono je oblikovano još u danima kada su bili djeca, kroz bliske veze njihovih porodica. Vuk je sin legendarnog glumca Mihajla Kostića Pljake, dok je Marko naslednik čuvenog Miše Janketića, jedne od najvećih figura srpskog pozorišta. Njihovi očevi bili su dugogodišnji prijatelji i kolege u Jugoslovenskom dramskom pozorištu. Čini se da su njih dvojica, kako sami vole reći, „samo nastavili tamo gdje su naši očevi stali“.
- Danas, iako obojica imaju uspješne karijere i često su zatrpani obavezama, uvijek pronađu vremena da se udalje od gradske gužve.
- Marko je u jednom intervjuu priznao da mu Beograd sve više postaje naporan i da često žudi za prirodom i mirom.
- On i Vuk rado borave u Crnoj Gori, mjestu koje za njih ima poseban značaj jer im pruža priliku da obnove uspomene i pronađu unutrašnji mir.
„Moj otac i Vukov otac bili su najbolji prijatelji, a sada mi nastavljamo tu tradiciju. To nas opušta i čini sretnima“, rekao je Marko.
Njihov odnos ne izgleda kao tipično poznanstvo iz svijeta glume, niti ga koriste kao sredstvo za promociju. Ponašaju se kao braća, kako na sceni, tako i van nje. Njihov humor, iskrenost i međusobno povjerenje odražavaju duboku bliskost koju je teško stvoriti, a još teže uništiti. U šali, Vuk je jednom izjavio: „Marko je najgori glumac s kojim sam radio“, a zatim dodao s osmijehom: „Ali i najbolji. Kada radiš s nekim koga znaš čitav život, sve ide lakše.“ Marko mu je jednostavno odgovorio: „Brat moj.“
Njihova zajednička prošlost igrala je važnu ulogu u oblikovanju ovakve veze. Odrastali su među pozorišnim kulisama, gledali probe svojih očeva, upijali atmosferu i miris dasaka koje život znače. Takvo odrastanje naučilo ih je da cijene trenutke mira daleko od svjetala reflektora i buke.
- Često odlaze na izlete i zajedno istražuju prirodu.
- Crna Gora im je posebno prirasla srcu jer ih podsjeća na djetinjstvo i roditelje.
- Za njih je to mjesto gdje „pune baterije“ i ponovo pronalaze sebe.
Zanimljivo je da nikada ne eksponiraju svoj odnos u javnosti. Ne koriste ga kao dio javnog imidža i ne prave spektakl od prijateljstva. Ali, svima koji ih pažljivo prate jasno je da među njima postoji emotivna nit koju ništa ne može prekinuti. Njihove rijetke objave na društvenim mrežama ili izjave u medijima samo potvrđuju koliko im taj odnos znači.
Jedan od najdirljivijih trenutaka dogodio se kada je Vuk objavio fotografiju njihovih očeva uz poruku: „Naši su bili prijatelji, mi ćemo biti još bolji, jer smo gori ljudi.“ Marko je na to kratko odgovorio: „Brat moj.“ Te jednostavne riječi otkrile su sve o njihovoj neraskidivoj vezi.
Njihova saradnja na zajedničkim projektima, poput serija i filmova, dodatno učvršćuje njihovu hemiju. Kada ih gledate na ekranu, lako je zaboraviti gdje završava uloga, a gdje počinje stvarnost, jer njihova prirodna bliskost prolazi kroz svaku scenu. To je ono što publika prepoznaje i zbog čega ih opisuje kao dvojac koji nikada ne razočara.
Na kraju, prijateljstvo Vuka Kostića i Marka Janketića dokaz je da postoje veze koje se ne rađaju slučajno. One su plod generacija, povjerenja, odrastanja i zajedničkih iskustava. Danas, iako glume razne likove na sceni i filmu, u stvarnom životu imaju samo jednu ulogu – braće po izboru.
