Njegov je odlazak ostavio veliku prazninu koja se može primjetiti širom umjetničke zajednice, a to samo podjseća na to koliki je čovjek on bio.
Smrt velikog umjetnika uvijek ostavlja dubok trag, a odlazak Igora Bojovića, poznatog dramatičara i dugogodišnjeg upravnika Pozorišta „Boško Buha“, posebno je potresao domaću i regionalnu kulturnu scenu. Njegovo iznenadno gašenje izazvalo je talas tuge među kolegama, publikom i svima koji su ga poznavali. Jedna od onih koja je najdublje osjetila njegov odlazak bila je glumica Sloboda Mićalović. Njena emotivna poruka na društvenim mrežama, ispunjena zahvalnošću i sjetom, izazvala je snažnu reakciju javnosti i pokazala koliko je Bojović bio cijenjen ne samo kao umjetnik nego i kao čovjek. Fotografija koju je objavila podsjetila je na njihovu blisku saradnju i prijateljstvo, dodatno naglašavajući težinu ovog gubitka.
Igor Bojović, rođen 1969. godine u Nikšiću, svojim talentom i radom obilježio je teatarsku scenu. Njegova djela su prevazilazila granice domovine i pronalazila put do publike širom regiona. Naslovi poput “Izvanjac”, “Happy End” i “Devil Gate Drive” bili su istovremeno prožeti humorom i dubokom emotivnošću. Kroz jednostavne dijaloge, Bojović je uspijevao prenijeti složene ljudske emocije i društvene kontradikcije. Njegov prepoznatljiv stil, gdje su se duhovitost i melanholija vješto ispreplitali, osvajao je i kritiku i publiku.
- Od 2016. do 2023. godine, Bojović je bio upravnik Pozorišta „Boško Buha“.
- Njegovo vođenje obilježeno je hrabrošću, inovativnošću i otvaranjem prostora za umjetničke eksperimente.
- Pomogao je brojnim mladim glumcima i rediteljima da pronađu svoj glas i afirmišu se na sceni.
Pod njegovim rukovodstvom, pozorište je postalo mjesto susreta različitih generacija, a dječje predstave koje je režirao ili adaptirao ostavljale su snažan utisak i kod najmlađe publike. Njegova posvećenost umjetnosti činila je da se i obični trenuci u teatru pretvore u nešto posebno.
Prerano je preminuo nakon duge i teške bolesti, a vijest o njegovom odlasku ostavila je mnoge bez riječi. Sloboda Mićalović, dirnutim riječima, poručila je da su svi čekali još jednu njegovu rečenicu, još jedan stih, ali umjesto toga ostala je tišina. Njena objava bila je više od lične tuge – predstavljala je glas mnogih kolega i prijatelja koji su dijelili slične osjećaje gubitka.
Ostavština Igora Bojovića
Iako više nije među nama, njegova djela nastavljaju živjeti na scenama domaćih i inostranih pozorišta. Planiraju se večeri posvećene njegovom radu, gdje će se publika i kolege prisjetiti njegovog izuzetnog talenta i doprinosa kulturi.
- Mladi dramaturzi i glumci koji su ga smatrali mentorom ističu koliko im je značila njegova podrška.
- Njegov oštroumni humor i blaga narav činili su ga omiljenim u svim umjetničkim krugovima.
- Bio je vizionar koji je otvarao važne društvene teme kroz svoj rad, uvijek zadržavajući toplinu i ljudskost.
Nakon vijesti o njegovoj smrti, umjetnici su se spontano okupljali čitajući njegove tekstove i dijeleći uspomene. U tim trenucima tuge isticala se i zahvalnost što su imali priliku raditi s njim i učiti od njega. Kolege su ga opisivale riječima punim poštovanja, naglašavajući njegov smijeh, hrabrost i sposobnost da inspiriše čak i kada je bilo najteže.
Bojović nije bio samo dramaturg. On je bio čovjek koji je svojim pričama pružao utočište drugima, neko ko je znao povezati ljude i pokazati im da umjetnost ima moć da liječi i spaja. Njegova energija i ideje ostaju urezane u sjećanju svih koji su imali sreću da ga poznaju.
Danas, iako fizički odsutan, kroz svoje tekstove i uspomene ljudi koji su ga voljeli, Igor Bojović nastavlja da živi. Njegova ostavština dokaz je da pravi umjetnici nikada zaista ne odlaze – oni ostaju prisutni u svakom aplauzu, svakoj izgovorenoj rečenici i svakom novom talentu kojeg su nadahnuli.
