Porodica njegove supruge bila je izuzetno bogata, dok je on, po sopstvenom priznanju, običan čovjek koji svakodnevno radi i živi od plate do plate. Bio je potpuno svjestan velike razlike u njihovom financijskom statusu, ali ga to nije mučilo. Zahvalno je prihvatio kada je njen otac ponudio da snosi sve troškove za njihovo vjenčanje, koje je na kraju bilo raskošno i gotovo bajkovito. Nije osjećao sram što nije mogao doprinijeti na tom nivou, već samo zahvalnost što je njen otac bio voljan da sve plati.
Pravi problemi su nastali tek kada su krenuli na medeni mjesec. Dok su ulazili u avion, njegova supruga se bez razmišljanja uputila ka svom sjedištu u prvoj klasi. Tek tada je primijetio da na njegovoj karti piše ekonomska klasa. Zbunjen i zatečen, zastao je očekujući objašnjenje. Njegova supruga se okrenula, slegla ramenima i sa blagim osmijehom izgovorila rečenicu koja mu je zaledila srce: „Bezveze, dušo, ali tata kaže da nije tvoja kasa.”
- Te riječi su ga pogodile poput noža.
- Osjetio je mješavinu poniženja i bijesa koja mu se skupljala u stomaku.
Dok je ona udobno zauzimala svoje mjesto u luksuznom dijelu aviona, on je gledao svoju kartu, nesposoban da se pomakne. Razum mu je govorio da jednostavno sjedne i prećuti, ali njegov ponos mu to nije dopuštao. U tišini je okrenuo leđa i napustio avion, ostavivši svoju suprugu zbunjenu i samu.
Nekoliko sati kasnije, zazvonio mu je telefon. Na liniji je bio njen otac, čovjek koji je platio njihovo vjenčanje. Njegov glas bio je hladan i prepun razočaranja. Rekao je: „Dao sam ti vjenčanje iz snova i medeni mjesec iz snova, a nisam tražio ni dinar od tebe. Da li je ovo način na koji tretiraš moju kćerku?”
- Te riječi nisu ublažile njegovu bol.
- Osjećao je da ga njen otac vidi kao čovjeka nedostojnog njihove porodice.
Još teže mu je pala sljedeća rečenica: „Moja kćerka je navikla na određeni stil života i ja ću joj to i dalje pružati, ali moraš da shvatiš da neću plaćati i za tebe!”
Tada je prelomio. Smireno, ali odlučno mu je odgovorio da nikada nije tražio da mu bilo šta finansira i da ne može podnijeti da ga gledaju s visine samo zato što nema isti životni standard. Prekinuo je vezu, držeći u sebi gorući osjećaj srama i bijesa.
Njegova supruga je pokušavala da smiri situaciju. Nazvala ga je i molila da razmisli o tome da se ipak ukrca na naredni let kako bi zajedno otputovali. Objašnjavala je da nije željela da ga ponizi i da je to bila odluka njenog oca, a ne njena. Ali on je ostao nepokolebljiv. Nije mogao prihvatiti da sjedi sam u zadnjem dijelu aviona dok njegova žena uživa u luksuzu prve klase.
- Ponos mu nije dao da pređe preko toga.
- Supruga je na kraju odlučila da prekine putovanje i vrati se kući kako bi razgovarali licem u lice.
Sada, dok se strasti polako smiruju, priznaje da nije siguran da li je ispravno postupio. Osjećaj poniženja i dalje ga izjeda, ali zna da voli svoju suprugu i da joj nikada nije želio nauditi. Shvata da sukob nije nastao samo zbog avionskih karata, već zbog sudara dva potpuno različita svijeta.
- S jedne strane, želi biti muškarac koji dostojanstveno stoji uz ženu koju voli.
- S druge strane, svjestan je da možda nikada neće moći da joj pruži život na koji je navikla.
Pita se da li ljubav može opstati kada postoje tolike razlike u prioritetima, vrijednostima i načinu života. Dok razmišlja o sljedećem potezu, zna da će razgovor sa suprugom biti presudan. Možda će morati da pronađu kompromis i izgrade most između ta dva svijeta. A možda će se njihova priča završiti tamo gdje je i počela da puca – na aerodromu, gdje je prvi put jasno osjetio koliko su im životi različiti.
