Danas smo odlučili pisati o ispovijesti jedne žene koja je riješila otići na nudističku plažu gdje je doživjela veliku neprijatnost. Akda je riješila otići nije ni slutila da će doživjeti nejneugodnije iskustvo u životu.
Njen cilj je bio da testira granice svoje slobode i da se oslobodi unutrašnjih stega koje je dugo sputavaju. Ipak, ono što je zatekla na tom mjestu daleko je nadmašilo sve njene strahove i zamišljene scenarije. Tog dana je shvatila koliko jedan trenutak može biti neprijatan, kako u doslovnom tako i u prenesenom smislu.
Iako bi najradije izbrisala taj događaj iz sjećanja, svjesna je da će je progoniti dok je živa. Tog toplog subotnjeg popodneva odlučila je napraviti korak koji nikada ranije nije smjela. Znatiželja i želja da se izbori sa svojim nesigurnostima vodile su je prema nudističkoj plaži. Do tada je na takva mjesta gledala kao na egzotične prostore gdje borave samo slobodoumni ljudi, oni koji su u potpunom miru sa sopstvenim tijelom.
- U njenoj torbi našli su se peškir, knjiga i krema za sunčanje.
- Na sebi je nosila običan kupaći kostim, više kao zaštitu i sigurnost nego iz stvarne potrebe.
- Hodajući uskom stazom ka skrivenom dijelu plaže, osjetila je kako joj srce ubrzava ritam.
Kada je stigla, prizor nije bio ni upola toliko zastrašujući kao što je očekivala. Ljudi su sjedili, razgovarali, sunčali se i izgledali potpuno opušteno u svojoj nagosti. Većinom je to bilo starije društvo, a njihova prirodnost je činila da se cijela scena doima normalno i rasterećeno.
Nakon nekoliko minuta provedenih na ivici peškira, pokušavajući da djeluje samouvjereno dok je krišom posmatrala okolinu, u sebi je donijela odluku: „Hajde, što da ne? Niko me ovdje ne poznaje.“ Skinula je kupaći, okrenula se na stomak i otvorila knjigu, osjećajući kako joj srce i dalje snažno lupa, ali i uzbuđenje zbog hrabrosti koju je skupila.
Počela je da se opušta i pomislila kako će ovo iskustvo pamtiti kao trenutak kad je istinski savladala svoje strahove. No, ta iluzija je kratko trajala.
Iza njenih leđa iznenada se začuo poznat glas:
– „A, pa Dušice?!“
U trenutku je osjetila kako joj se cijelo tijelo ukočilo. Okrenula je glavu i razvukla usiljeni osmijeh, ali je istog trenutka osjetila paniku. Pred njom su stajali ujak Zoran i ujna Mira, oboje potpuno goli, s osmijesima na licu i očigledno srećni što je sreću baš tu.
- Ujak ju je zagrlio sa tolikom prirodnošću kao da su se sreli na tržnici.
- Ujna je, bez imalo stida, spustila poljubac na njen obraz dok se protezala u joga pozi.
Dušica je ostala zatečena. Pred očima su joj bljeskale slike iz djetinjstva: ljetovanja kod bake, farbanje uskršnjih jaja, porodične slave na kojima je ujna pravila sarmu. A sada je sve to bilo isprepleteno s prizorom koji je najmanje željela da doživi – njih dvoje goli, potpuno prirodni u svom elementu.
„Nismo znali da i ti dolaziš ovdje! Svaka čast, sloboda tijela je važna!“, veselo je rekla ujna, a njeno lice je sijalo od zadovoljstva.
Dušica je osjećala kako joj obrazi gore. Nije je bilo sram pred strancima – već pred ljudima koji su je pazili dok je bila beba, mijenjali joj pelene i gledali je kako uči da hoda. Sada je situacija bila obrnuta i činila joj se beskonačnom.
Pokušala je smireno da odgovori kako je došla „prvi put, čisto da vidi kako izgleda“, ali u glavi joj je odjekivala samo jedna misao:
„Moram da odem odavde.“
- U panici je počela da se oblači.
- Peškir joj je ispadao iz ruku.
- Kupaći kostim se zapetljao, a pesak joj se lijepio za mokru kožu.
Ujak i ujna su nastavili razgovor, potpuno nesvjesni njenog unutrašnjeg haosa.
Kada je konačno uspjela da pokupi svoje stvari i udalji se, imala je osjećaj da je provela cijelu vječnost na toj plaži, iako je tamo bila svega desetak minuta. Tog dana je donijela čvrstu odluku da više nikada neće kročiti na to mjesto.
Danas pokušava da se prisjeti tog trenutka s osmijehom, barem na površini. No, u dubini duše nije sigurna ko je tog dana bio više povrijeđen – ona, ujak i ujna, ili svi zajedno, kao žrtve jedne čudne slučajnosti koju niko nije želio niti očekivao.
