Sin našeg poznatog glumca Miodraga Petrovića je preminuo u 76. godini života. Ova vijest je pogodila sve njegove kolege kao i članove porodice.
Srpsku javnost duboko je potresla vijest o smrti Čedomira Petrovića, sina legendarnog glumca Miodraga Petrovića Čkalje. Čedomir je preminuo u 76. godini života, a vijest o njegovom odlasku prvi je podijelio profesor Stevan Aleksić, koji se na društvenim mrežama oprostio od njega dirljivim riječima. Istakao je kako je Čedomir otišao tiho, baš onako kako je živio posljednjih godina – daleko od reflektora i pažnje javnosti, koja je decenijama pratila njegovu porodicu. Profesor ga je opisao kao čovjeka koji je nosio teret slavnog prezimena, ali je u sebi imao neiscrpnu snagu duha koja ga je pratila sve do posljednjeg dana.
Iako je u mladosti bio povezan sa svijetom umjetnosti, okušao se u glumi i režiji, Čedomir je posljednje dvije decenije odlučio da se povuče iz javnog života. Umjesto da nastavi očevim stopama, posvetio se pisanju – kroz svoje knjige i kolumne dijelio je razmišljanja o vremenu u kojem je živio, o umjetnosti koja ga je oblikovala i porodici koja je ostavila neizbrisiv trag u kulturnoj istoriji. Njegova djela bila su više od memoara – bila su svjedočanstvo o ljudima, događajima i njegovoj unutrašnjoj borbi za pronalaženje mjesta u društvu koje mu često nije bilo naklonjeno.
- Čedomir se kroz pisanje oslobađao tereta prošlosti.
- Govorio je o vremenu kada je prezime Petrović otvaralo, ali i zatvaralo mnoga vrata.
- Njegovi tekstovi bili su tihi vapaj čovjeka koji želi dostojanstvo, a ne slavu.
Poseban teret tog prezimena nosila je i njegova kćerka, Jovana Petrović, koja je, uprkos ogromnom talentu, naišla na brojne prepreke u glumačkom svijetu. Više puta je govorila o predrasudama koje su je pratile zbog porodičnog imena. Iako je naslijedila ljubav prema sceni i dar za glumu, često se suočavala sa zatvorenim vratima i nevidljivim zidovima koji su je držali podalje od velikih uloga.
U jednom od svojih posljednjih intervjua, Čedomir je s tugom, ali i dostojanstvom, govorio o toj borbi. Istakao je da su on i Jovana platili visoku cijenu zbog iskrenosti njegovog oca, koji nikada nije znao da prećuti ono što misli. Upravo zbog toga, rekao je, i on i njegova kćerka često su bili skrajnuti sa margina kulturnog života, bez poziva iz pozorišta i filmske industrije.
Kada je govorio o svom ocu, Čedomir je to činio sa dubokim poštovanjem i ponosom. Za njega je Čkalja bio čovjek naroda, umjetnik koji je živio za publiku i kome je ljubav običnih ljudi bila važnija od podrške političkih struktura ili estradnih krugova. Isticao je kako njegov otac nikada nije želio da bude zvijezda na nedodirljivom pijedestalu, već da bude blizak ljudima, kao prijatelj. Ali upravo ta neposrednost i hrabrost da kaže ono što misli, koštali su ga podrške onih koji su mu mogli obezbijediti mirnu starost. Na kraju života bio je zaboravljen od sistema, ali ne i od naroda.
“Bitno je da me ljudi pamte,” često je govorio Čkalja, a te riječi ostale su duboko urezane u sjećanju njegovog sina.
Iako je Jovana Petrović igrala na daskama Jugoslovenskog dramskog pozorišta, put do priznanja bio je mnogo teži nego što je iko mogao da pretpostavi. Čedomir je često isticao kako je današnji svijet umjetnosti surov i kako je teško izboriti se protiv klanova i novih ljudi na sceni, koje je nazivao “poluglumcima i polutajkunima”. Smatrao je da za Jovanu nije bilo mjesta samo zato što nosi prezime Petrović. Ipak, ponosno je govorio o njenom talentu i o očevom naslijeđu koje su zajedno čuvali.
- Čedomir je u posljednjem intervjuu govorio o osjećaju izolacije iz kulturnog života.
- Isticao je da ljudi pogrešno misle da su Petrovići bili privilegovani.
- Naglašavao je da nikada nisu dobijali prilike koje su mnogi drugi imali
- Uprkos svemu, Čedomir je zaključio da ne žali ni za čim. Živio je dostojanstveno i s čistim obrazom, baš kao i njegov otac. Njegova tiha smrt odraz je života koji je vodio – daleko od buke i svjetala reflektora, ali s dubokim tragom u srcima onih koji su ga poznavali.
