Kako navode stara narodna vjerovanja, pojedina drveća i biljke donose nesreću i nevolju u dom, a neke ukoliko se zasade na pravi način, pružaju blagostanje i zaštitu.
Jedno od najrasprostranjenijih narodnih vjerovanja vezano je za orahovo drvo. Smatralo se da sadnja oraha preblizu kuće može donijeti nesreću, pa čak i izazvati preranu smrt ukućana. Njegove razgranate korijene ljudi su povezivali s mogućnošću oštećenja temelja kuće, dok je gusta hladovina koju stvara bila simbol zagušene energije – vjerovalo se da sprječava prostor da „diše“ i da sunčeva svjetlost ne može doprijeti do doma. Postojalo je i uvjerenje da sedenje u hladu oraha može uzrokovati bolesti, što je dodatno hranilo strah i odbojnost prema ovom drvetu. Na nekim mjestima čak su kružile priče o porodicama koje su u dvorištu imale orah i dud, a koje su završavale tragično – govorilo se da su svi ukućani „izumrli“.
Nasuprot tome, određene biljke naši preci su posebno poštovali zbog njihovih zaštitničkih moći.
- Čuvarkuća je bila gotovo obavezan ukras na krovovima starih kuća jer se vjerovalo da štiti od groma, nesreća i zlih sila.
- Perunika je imala slično značenje i donosila je mir, blagostanje i sklad porodici.
Među stablima koja su se izbjegavala saditi blizu doma bio je i bagrem. Njegovo staro ime, „nerod“, dovoljno govori o lošem glasu koji ga je pratio. Ljudi su vjerovali da donosi siromaštvo i neplodnost u porodicu. Postojalo je i upozorenje da se bagrem nikada ne smije kalemiti jer bi takav čin mogao prizvati nesreću.
Nasuprot tim „zabranjenim“ biljkama, neka stabla bila su doživljavana kao dragulji dvorišta.
- Hrast, posebno lužnjak, bio je simbol snage i dugovječnosti. Njegove široke krošnje i čvrste grane smatrale su se svetima. Hrast je naročito uspijevao u blizini vode i uživao veliki respekt među starim Slavenima.
- Lipa je, s druge strane, voljena zbog svojih ljekovitih cvjetova koji su privlačili pčele, dok je medovina od lipinog meda bila pravi dragocjeni napitak u stara vremena. Ipak, postojalo je pravilo da se lipa ne sadi direktno iznad mjesta gdje porodica sjedi, već sa strane dvorišta.
Posebnu ulogu u narodnim običajima imala je vrba. Njene grane su koristili u prolećnim ritualima, a za praznike poput Mladenaca, Lazareve subote i Cvjetnice, djeca su dodirivana grančicama uz želju: „Rasti kao vrba.“ Kora vrbe smatrala se prirodnim lijekom protiv prehlade i groznice.
Dren je bio simbol zdravlja i vitalnosti. Bio je prvo drvo koje procvjeta u proljeće, a plodove je donosio tek na jesen. Za praznik Đurđevdan drenove grane koristile su se za ukrašavanje kuće, dok su na Bogojavljenje davali djeci drenove pupoljke kako bi ojačali i postali otporni na bolesti.
Jabuka je uživala posebnu naklonost. Njeni plodovi nisu se konzumirali prije Petrovdana, jer se vjerovalo da tada još nisu dovoljno „blagosloveni“. Jabuka je bila simbol ljubavi i plodnosti, naročito prisutna u svadbenim običajima. Stare sorte, poput petrovače, cijenile su se zbog bujnih krošnji i ranog sazrijevanja. Kalemljenje jabuke bilo je poseban ritual, a vjerovalo se da onaj ko ne zna pravilno kalemiti ne bi smio rezati drvo, jer bi mogao narušiti prirodni sklad.
Šljiva, a naročito sorta požegača, bila je među najvrednijim voćkama. Njeni plodovi služili su za sušenje i proizvodnju rakije, dok je njena pokožica bila hvaljena zbog etarskih ulja koja daju prepoznatljiv miris i ukus.
Naši preci su s velikom pažnjom birali biljke za svoja dvorišta, vjerujući da svaka od njih nosi određenu energiju i uticaj na dom. Danas, kada se mnogi ljudi ponovo okreću prirodi i žele da oplemene svoja dvorišta zelenilom, možda vrijedi prisjetiti se tih starih vjerovanja i birati biljke koje donose pozitivnu energiju, zdravlje i zaštitu, dok bi one koje su smatrane zloslutnim ipak trebalo zaobići.
