U narodnim predanjima i običajima naših krajeva, biljke i drveće uvijek su imale posebno mjesto. Njihova prisutnost u blizini kuće nije bila slučajna – svaki izbor, svaka sadnja nosila je simbolično značenje, duboko prožeto vjerovanjima prenošenim s koljena na koljeno. Posebnu ulogu u tim vjerovanjima imao je orah, drvo koje su naši preci istovremeno poštovali i oprezno mu prilazili.
Vjerovalo se da sadnja oraha preblizu kuće može donijeti nesreću, pa čak i skratiti život ukućanima. Njegovo snažno i duboko korijenje povezivalo se s mogućnošću narušavanja temelja doma, dok je gusta hladovina koju pravi viđena kao simbol zagušene energije. Ljudi su vjerovali da sprječava sunčevu svjetlost da obasja kuću, što može unijeti tugu i težinu u svakodnevni život porodice. U nekim krajevima postojalo je i uvjerenje da sjediti pod orahom može izazvati bolesti, pa su ga izbjegavali za svakodnevni boravak na otvorenom.
- Postojale su i priče o porodicama koje su imale orah i dud u istom dvorištu.
- Smatralo se da su takva domaćinstva progonjena nesrećom i da su njihovi članovi “izumirali”.
S druge strane, neka stabla i biljke ljudi su s ljubavlju sadili oko svojih kuća, uvjereni da donose zaštitu, sreću i zdravlje.
Čuvarkuća je bila gotovo obavezan ukras na krovovima i prozorskim daskama. Vjerovalo se da štiti dom od:
- groma,
- nesreća,
- i zlih sila.
Njena otpornost i sposobnost da preživi i u najsurovijim uslovima činile su je simbolom trajnosti i otpornosti porodice.
Sličnu ulogu imala je perunika – biljka koja je simbolizovala mir, sklad i blagostanje u porodici. Bila je rado viđena u dvorištima jer se vjerovalo da svojim prisustvom unosi pozitivnu energiju.
Suprotno tome, neka stabla poput bagrema bila su izbjegavana. Starije generacije su ga znale pod imenom “nerod”, što samo po sebi govori o njegovom negativnom prizvuku. Vjerovalo se da:
- donosi neplodnost,
- priziva siromaštvo,
- i crpi životnu energiju domaćina.
Postojalo je i upozorenje da se bagrem nikada ne smije kalemiti, jer bi takav čin mogao prizvati nesreću u dom.
Među najcjenjenijim drvećem bio je hrast, posebno vrsta lužnjak. On je simbolizovao:
- snagu,
- dugovječnost,
- i postojanost.
Njegovo prisustvo smatralo se svetim, posebno ako je rastao blizu vode. Hrast se nije smio sjeći bez velike potrebe jer se vjerovalo da nosi božansku energiju.
Još jedno omiljeno drvo bila je lipa, poznata po svojim ljekovitim cvjetovima koji su privlačili pčele. Lipov med i medovina visoko su se cijenili. Međutim, postojalo je pravilo da se lipa ne sadi direktno iznad mjesta okupljanja porodice, već uz rub dvorišta, kako ne bi remetila energetski tok.
Vrba je zauzimala posebno mjesto u narodnim običajima. Njene grane koristile su se u proljećnim ritualima i praznicima poput Mladenaca, Lazareve subote i Cvjetnice. Djeca su tada dodirivana vrbinim grančicama uz želju: “Rasti kao vrba.” Njena kora bila je prirodni lijek za prehladu i groznicu.
Drvo drena bilo je pravi simbol zdravlja i vitalnosti.
- Prvo je procvjetalo u proljeće, a plodove davalo tek u jesen.
- Na praznike poput Đurđevdana, drenove grančice stavljale su se na vrata radi zaštite doma.
- Za Bogojavljenje, djeci su davani drenovi pupoljci kako bi bila snažna i otporna na bolesti.
Jabuka je uživala naročitu naklonost. Njeni plodovi nisu se jeli prije Petrovdana, jer se vjerovalo da tek tada postaju “blagosloveni.” Bila je simbol ljubavi, plodnosti i često prisutna u svadbenim običajima. Kalemljenje jabuke bilo je ritual, a vjerovalo se da onaj ko ne zna pravilno kalemiti, ne bi smio ni rezati drvo.
Na kraju, nezaobilazna je bila i šljiva, naročito sorta požegača. Njeni plodovi koristili su se za sušenje i pripremu rakije, dok je u narodnoj medicini bila cijenjena zbog svojih mirisnih ulja.
Naši preci su pažljivo birali biljke za svoja dvorišta. Nisu ih sadili samo zbog ljepote, već zbog simbolike, vjere u zaštitu, zdravlje i blagostanje. Danas, kada se mnogi ponovo okreću prirodi, možda vrijedi poslušati stare savjete – birati biljke koje unose dobru energiju, a izbjegavati one za koje se vjerovalo da donose nemir i nesreću.
