Tema o kojoj ćemo danas pisati nije nimalo laka. Ono što se dogodilo jednoj ženi je i više nego šokantno, a o čemu se radi možete da pročitate u nastavku.
Prije više od dvadeset pet godina, jedna mirna sarajevska porodica doživjela je šok koji će zauvijek promijeniti njihov život. Sve je počelo kada se pred njihovim vratima pojavila nepoznata žena, držeći malo dijete u naručju. Bez oklijevanja je izgovorila rečenicu koja je ostavila sve bez riječi: „Dobar dan, gospođo. Ne tražim ništa od vas – samo želim vašem mužu da kažem da ima još jedno dijete.“ Nakon toga se okrenula i otišla, ostavljajući za sobom tišinu, nevjericu i zbunjenost.
Mali Eldar, tada dijete, nije mogao razumjeti značenje tog susreta. Tek godinama kasnije saznaće koliko je taj trenutak bio sudbonosan. Njegov otac je u to vrijeme bio teško bolestan. Borio se s rakom, putovao po bivšoj Jugoslaviji i inostranstvu tražeći spas. Njegova žena nije se odvajala od njega. U trenucima kada je bilo jasno da mu se kraj bliži, ta žena se pojavila s djetetom kako bi rekla istinu. Otac nije demantovao – ali ni ne priznao – jednostavno je ćutao. Umro je kada je Eldar imao samo četiri godine, a s njim je nestala i tajna.
Mnogo godina kasnije, kada je Eldar postao punoljetan, njegova majka mu je konačno otkrila istinu. Rekla mu je da ima polusestru, dijete koje je njegov otac dobio prije nego što se oženio. Nije se radilo o kratkotrajnoj avanturi, već o zabranjenoj ljubavi. Otac mu je bio musliman, dok je majka njegove sestre bila pravoslavka. Njihova veza naišla je na neodobravanje porodica, pa je prekinuta. Nedugo potom, u njegov život je ušla žena s kojom je osnovao porodicu – Eldarova majka.
Kad je čuo tu priču, Eldar nije bio ljut zbog same činjenice da ima sestru. Ono što ga je boljelo bilo je to što mu je uskraćeno pravo da je upozna. Odlučio je da je pronađe. Imao je samo nekoliko informacija: ime majke njegove sestre, činjenicu da su iz Mostara i da je djevojčica Srpkinja. Zbog rata i raseljavanja, tragovi su brzo nestajali.
- Tokom godina, raspitivao se gdje god je mogao.
- Nije imao mnogo uspjeha.
- Nada je tinjala, ali nije gasila.
- Pojavom društvenih mreža potraga je dobila novi zamah.
Fejsbuk je postao njegovo glavno oružje. Tri godine slao je poruke svim Milenama koje su imale slično ime i prezime. U svakoj poruci je pisalo: „Zdravo, zovem se Eldar Nurković, živim u Sarajevu i postoji mogućnost da sam ja tvoj brat.“ Mnoge nisu odgovorile, neke su bile sumnjičave, a neke su ga ismijavale. Međutim, jedna poruka stigla je na pravu adresu.
Milena Dobraš pročitala je poruku i pokazala je svojoj majci. Reakcija je bila burna – majka se zatvorila u kupatilo, odbijajući da izađe. Nakon dugih minuta tišine, otvorila je vrata i tiho rekla: „Da, to je tvoj brat.“ Milena je ostala zatečena. Cijeli život je pitala majku da li ima brata, maštala o tome, ali nikada nije dobila odgovor – sve do tada, nakon 28 godina.
Nekoliko dana kasnije, Milena se zaputila u Sarajevo. Njihov prvi susret bio je ispunjen snažnim emocijama. Čim su se ugledali, zagrlili su se bez riječi. Sedam dana nisu se razdvajali. Eldar je rekao da teško pokazuje emocije, ali taj trenutak je bio poseban. Milena mu je ličila na oca – ista mimika, sličan govor, identičan pogled. Bilo je jasno da su povezani.
- U razgovoru s Mileninon majkom saznao je razloge tišine.
- Plašila se da je Eldar, kao dijete iz „zvanične“ porodice, neće prihvatiti.
- Bojala se da će je društvene i vjerske razlike razdvojiti zauvijek.
Za Eldara, to nije bilo opravdanje. Nije joj zamjerio što je ćutala iz straha, ali nije mogao oprostiti što je vreme izgubljeno. Godine koje su mogli provesti kao brat i sestra, proveli su kao stranci.
Danas je njihov odnos blizak. Redovno se posjećuju, razgovaraju, dijele svakodnevne trenutke. Milena je u međuvremenu postala majka. Rodila je sina, malog Konstantina, a Eldar je postao ujak. Zajedno ga šetaju, igraju se s njim i pokušavaju nadoknaditi izgubljene godine.
Iako su odrasli razdvojeni, sada su blizu – srcem i dušom. Eldar vjeruje da su dokazi istinske povezanosti upravo ovakvi trenuci. Bez obzira koliko vremena prošlo, za pravu bliskost – nikada nije kasno.
