Danas ćemo pisati o savjetima kada su u pitnaju psi i njihovo konzumiranje trave. Svi mi smatramo da imaju probleme sa stomakom kada to rade, ali to nije istina.
Naizgled obična scena – pas koji u dvorištu ili parku pase travu – mnogima je poznata. I dok vlasnici često pomisle da je riječ o instinktivnom ponašanju, iza toga se može kriti mnogo složenija priča. Ljubimci koji jedu travu pobuđuju znatiželju, ali i zabrinutost, jer se takvo ponašanje nerijetko povezuje s povraćanjem ili probavnim smetnjama. Ipak, istina je daleko nijansiranija.
Često se vjeruje da psi jedu travu kako bi izazvali povraćanje i time olakšali probavu, no istraživanja pokazuju da samo mali broj pasa zaista povrati nakon što je pojelo travu. Za mnoge, razlog je jednostavan – uživaju u okusu i teksturi svježe, mlade trave. Takva trava je bogata vitaminima i vlaknima, što može dodatno podržati rad probavnog sistema.
Osim prehrambenih motiva, jedenje trave može biti i psihološki mehanizam. U trenucima stresa – poput susreta s drugim psom, izloženosti glasnim zvukovima ili promjene okoline – pas može posegnuti za travom kako bi se smirio. Slično ljudima koji grickaju nokte kad su nervozni, pas ovim činom može izražavati tjeskobu i pronalaziti unutrašnju ravnotežu.
• Trava može biti izvor vlakana i prirodnih nutrijenata.
• Jedenje trave ponekad pomaže psu da se opusti u stresnim situacijama.
Važno je, međutim, razlikovati uobičajeno ponašanje od onog koje može ukazivati na zdravstveni problem. Ako pas često i kompulzivno jede travu, a to prate povraćanje, letargija ili gubitak apetita, može biti riječ o probavnim tegobama ili ozbiljnijim stanjima. U takvim situacijama najbolje je potražiti savjet veterinara.
Dodatni rizik leži u okruženju. Travnjaci, posebno u gradskim sredinama, često su tretirani herbicidima, pesticidima ili drugim hemikalijama koje mogu biti toksične za pse. Ako vaš ljubimac voli travu, najsigurnije je omogućiti mu pristup površinama za koje ste sigurni da nisu tretirane štetnim tvarima, poput vlastitog dvorišta.
Povremeno konzumiranje trave, bez znakova nelagode, ne predstavlja razlog za zabrinutost. Ipak, ako se uz to javljaju simptomi bolesti, preporučuje se stručni pregled. Uz zdravstvene razloge, i dosada može biti uzrok – psi kojima nedostaje igre i stimulacije češće traže alternativne aktivnosti, među kojima je i jedenje trave. Dodatne šetnje, interaktivne igračke i više pažnje vlasnika mogu uveliko pomoći.
• Nedostatak fizičke aktivnosti i mentalne stimulacije može potaknuti psa da jede travu.
• Sigurne površine za ispašu smanjuju rizik od trovanja.
S druge strane, kada se govori o prirodnim pristupima njezi i zdravlju, sve više ljudi se okreće jednostavnim, a moćnim rješenjima iz prirode. Jedan od popularnih recepata koji kruži internetom je napitak poznat kao “botoks u čaši”. Iako zvuči dramatično, ovaj sok ne sadrži ništa invazivno – njegova snaga dolazi iz nutritivno bogatih sastojaka.
Glavni sastojci su: naranča, mrkva i đumbir – svi puni vitamina, antioksidanasa i prirodnih tvari koje pozitivno djeluju na tijelo. Njihova kombinacija može:
• Poboljšati ten i elastičnost kože.
• Smanjiti pojavu bora.
• Ubrzati metabolizam.
• Pomoći u regulaciji tjelesne težine.
Priprema je jednostavna – u blender ili sokovnik stavite dvije očišćene naranče, četiri do šest mrkvi, komadić svježeg đumbira (oko 3 cm) i trećinu šalice vode. Sve dobro izmiksajte, a ako nemate sokovnik, možete procijediti smjesu pomoću gaze. Najbolje vrijeme za konzumaciju je pred spavanje, kada tijelo ulazi u fazu regeneracije i napitak može djelovati iznutra.
• Vitamin C iz naranče potiče proizvodnju kolagena, ključnog proteina za čvrstoću kože.
• Beta-karoten i vitamini B iz mrkve hrane kožu i čuvaju njen zdrav izgled.
• Đumbir poboljšava cirkulaciju, smanjuje upale i pomaže detoksikaciju.
Redovnim ispijanjem ovog napitka – tri do sedam puta tjedno – mnogi primjećuju pozitivne promjene: glađu kožu, manje nadutosti, bržu probavu i više energije tokom dana. Osim estetskih koristi, ovaj sok pruža i sveukupnu podršku zdravlju zahvaljujući visokoj nutritivnoj vrijednosti sastojaka.
Kombinovanjem prirodne brige o ljubimcima s jednako prirodnim pristupima vlastitom zdravlju, možemo izgraditi navike koje istovremeno donose dobrobit i nama i životinjama koje volimo.
