Srpska pravoslavna crkva danas,obeležava uspomenu na svetog mučenika Evsignija,saznajte više u nastavku teksta…..
- Sveti mučenik Evsignije zauzima posebno mjesto u pravoslavnom kalendaru, a njegovo ime i danas odjekuje kao podsjetnik na hrabrost i vjernost. Rođen u Antiohiji, još od mladih dana posvetio se vojničkoj službi. Bio je pod zastavama mnogih careva – od Dioklecijana i Maksimijana Hlora, pa sve do Konstantina Velikog. Njegovih šezdeset godina vojnog iskustva nije bilo samo niz bitaka, već i putovanje kroz epohe u kojima su hrišćani često bili progonjeni. Upravo u tim trenucima Evsignije je svjedočio patnji svojih saboraca u vjeri, a neka od tih stradanja, poput mučeništva svetog Vasiliska, ostala su zabilježena i zahvaljujući njemu.
Nakon što je završio vojničku karijeru, povukao se u rodni grad i život posvetio postu, molitvi i dobrim djelima. Njegovo povlačenje nije značilo kraj borbe, jer ga je uskoro dočekala najteža kušnja – vrijeme cara Julijana Odstupnika, vladara koji je pokušao vratiti paganske običaje i umanjiti snagu hrišćanske vjere. Kada je Evsignije pozvan da presudi u jednom sporu, učinio je to pravedno, ne mareći za posljedice. Upravo zbog tog čina pravde optužen je pred carem da je hrišćanin. Pred Julijanom nije ustuknuo – govorio je otvoreno protiv bezbožništva i podsjetio ga na Konstantina Velikog, zaštitnika hrišćana. Carev bijes bio je brz i nemilosrdan – naredio je da Evsigniju odrube glavu. Tako je ovaj starac, 362. godine, postao mučenik Hristov.
Njegovo stradanje Crkva tumači kao primjer vjere jače od smrti. Evsignije nije pao samo kao vojnik, već kao svjedok istine i pravde. Njegova snaga nije bila u oružju, već u nepokolebljivoj vjeri da se za Hrista vrijedi boriti i u dubokoj starosti. Srpska crkvena glasila, poput „Pravoslavlja“, redovno podsjećaju vjernike da mučenici nisu samo davna imena iz kalendara, već i živi uzori koji pokazuju kako postojanost u vjeri može trajati do posljednjeg daha (izvor: www.spc.rs/pravoslavlje).
- Besede posvećene ovom prazniku naglašavaju važnost pokajanja. Upoređuju ljudsku dušu s platnom koje se može prati vodom, pepelom ili sapunom, ali ostaje mutno sve dok ga ne obasja sunce. Tako i duša biva istinski čista tek kada se iznese pred Boga, u iskrenosti i smirenosti. Ova simbolika nije samo pjesnički ukras, već i poziv na unutrašnje preispitivanje. U današnjem vremenu, kada su iskušenja drugačijeg oblika, poruka o pokajanju i dalje je jednako snažna i potrebna.
Na Balkanu, mitropoliti i episkopi često naglašavaju da vjera nije samo tradicija, već i lični podvig. Tako je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije u jednoj besedi naglasio da mučenici poput Evsignija podsjećaju vjernike da je istinu potrebno svjedočiti i kad je teško i kad je opasno. Ove riječi ne ostaju samo u crkvenim zidovima, već se prenose i kroz medije, jačajući svijest da mučeništvo ima i savremenu poruku (izvor: Mitropolija crnogorsko-primorska, www.mitropolija.com).
- O životima mučenika često pišu i domaći mediji. „Večernje novosti“ su u svojim člancima o prvim hrišćanskim svecima naglašavale da je njihova snaga ležala u hrabrosti da vjeru potvrde životom. Takvi tekstovi podsjećaju vjernike da iskušenja današnjice možda izgledaju drugačije, ali zahtijevaju istu odlučnost i postojanost (izvor: www.novosti.rs). Upravo zbog toga se praznici poput današnjeg doživljavaju ne samo kao ritual, već i kao prilika za obnovu lične i zajedničke vjere.
Vjernici na ovaj dan upućuju molitve svetom Evsigniju, vjerujući da on, kao mučenik, ima smjelost da posreduje pred Gospodom. Njegova molitva, u kojoj se traži spasenje i pobjeda nad silama tame, i danas odjekuje u hramovima. Ona je podsjetnik da pobjeda ne dolazi kroz moć i vlast, već kroz vjeru i predanost Bogu.
- Na kraju, život i smrt svetog Evsignija ostaju snažna poruka. Njegov primjer pokazuje da čovjek može biti vjeran do posljednjeg daha, da se istina može svjedočiti i kada nosi najveću cijenu. Njegova pobjeda nije bila vojnička, već duhovna – pobjeda u Hristu, koja prevazilazi ovaj svijet i daruje vječni mir. Upravo zato Srpska crkva i vjernici širom regiona danas s poštovanjem obilježavaju njegov spomen, znajući da se takva svjedočanstva ne gase, već nastavljaju da inspirišu i jačaju vjeru u svim vremenima
