Kada dođe trenutak da se čovjek približi kraju života, tijelo prolazi kroz niz promjena koje su za porodicu i prijatelje često teške za posmatranje. Jedan od prvih i najuočljivijih znakova, na koji stručnjaci posebno upozoravaju, jesu promjene na rukama. Kako se život približava kraju, ruke, ali i stopala i noge, postaju hladne. Razlog za to je usporavanje cirkulacije krvi – organizam tada čuva preostalu energiju za rad vitalnih organa, dok periferni dijelovi tijela prvi pokazuju znakove približavanja kraja.
Osim pada temperature, smanjeni dotok krvi utiče i na izgled kože. Ona poprima neujednačenu boju, pa se javljaju mrlje i promjene nijansi. Kod osoba svjetlije puti to može izgledati kao plavičaste ili crvenkaste promjene, dok kod tamnije kože one poprimaju ljubičaste ili braon tonove. Iako takve pojave djeluju uznemirujuće, one su prirodni dio procesa i znak da se tijelo postepeno gasi.
- Hladne ruke i stopala ukazuju na smanjen protok krvi.
- Promjene boje kože prirodna su posljedica usporene cirkulacije.
- Ove pojave nisu znak bola, već procesa koji tijelo prolazi.
Promjene nisu prisutne samo na rukama. Stručnjaci za njegu umirućih ističu i promjene u disanju. Ono može postati plitko, nepravilno i otežano. Često se javlja i nakupljanje pljuvačke ili šlajma u grlu, što stvara karakterističan krkljajući zvuk. Iako taj zvuk može duboko uznemiriti porodicu, važno je znati da on ne znači da osoba pati. Prema riječima ljekara i medicinskog osoblja, taj proces je više fiziološki nego bolan.
Drugi znak približavanja kraja jeste povećana pospanost. Osoba tada može spavati duže periode, a pred sami kraj može i potpuno izgubiti svijest. Ipak, vjeruje se da čak i u tim trenucima ljudi mogu čuti glasove svojih najmilijih ili osjetiti dodir. Zato se preporučuje da članovi porodice budu blizu, da govore tihim i blagim tonom, da nježno drže ruku umiruće osobe – ti jednostavni gestovi prenose osjećaj sigurnosti i prisustva.
Na licu se može primijetiti voštana, blijeda boja kože, dok se mišići opuštaju i mijenjaju crte lica. Pored toga, mnogi zdravstveni radnici opisuju posebnu pojavu koju nazivaju “dodir smrti”. To je trenutak kada umiruća osoba iznenada podigne ruke ili dlanove prema gore, kao da poseže za nečim nevidljivim.
- Povećana pospanost i gubitak svijesti prirodni su znak približavanja kraja.
- Dodir smrti mnogi opisuju kao mističan i miran gest.
- Promjene na licu i koži dodatno naglašavaju ozbiljnost trenutka.
Iskusne medicinske sestre, poput KeJti Dankan, koje rade u hospisima i intenzivnoj njezi, navode da ovakvi pokreti ruku ne znače patnju. Naprotiv, često djeluju kao izraz unutrašnjeg mira i smirenosti. Ponekad se ti trenuci povezuju i sa vizijama pred kraj života. Mnogi pacijenti govore o svjetlosti, anđelima, preminulim članovima porodice ili voljenim kućnim ljubimcima. Neki jednostavno podignu ruku ka nebu bez riječi. Takvi trenuci, iako teški, mogu porodici pružiti osjećaj da smrt nije kraj, već prelazak u nešto drugo.
Organizacije koje se bave palijativnom njegom, poput Marija Kiri, savjetuju porodicama da u tim trenucima ostanu smirene i prisutne. Oni preporučuju da se nježno drži ruka, da se razgovara tihim glasom i da se prenese toplina kroz dodir. Čak i kada izgleda da reakcije nema, umiruća osoba i dalje može osjetiti prisustvo voljenih.
Još jedna pojava koja se često dešava jeste iznenadni nalet energije. Poslije dugog perioda slabosti, osoba može iznenada postati budna, razgovorljiva ili čak pokušati hodati. Iako porodici to uliva nadu da se stanje popravlja, najčešće je to posljednji talas energije koji prethodi smrti za jedan do dva dana. Stručnjaci objašnjavaju da je to normalna fiziološka reakcija tijela u posljednjoj fazi života.
- Vizije i duhovna iskustva često su dio procesa.
- Iznenadni nalet energije može zavarati porodicu, ali obično prethodi kraju.
- Prisutnost porodice i ljubav najvažniji su u tim trenucima.
Sve ove promjene – od hladnih ruku, promjena boje kože, otežanog disanja, pospanosti, vizija, pa do neočekivanih pokreta – prirodni su dio procesa umiranja. One ne znače nužno bol i patnju, već predstavljaju način na koji se tijelo priprema za kraj. Najvažnije je da porodica ostane uz osobu, da pruži nježnost, ljubav i podršku, jer se tako ublažava bol rastanka i donosi mir u posljednjim trenucima života.
