U današnjem članku govori se o važnoj odluci koja se odnosi na položaj penzionera u Federaciji Bosne i Hercegovine i njihovom pravu na jednokratnu novčanu pomoć.
- Odluka je donesena nakon što je veći broj građana izrazio svoje nezadovoljstvo zbog načina na koji je prethodno bila uređena raspodjela ovog vida pomoći. Posebno su bili pogođeni oni penzioneri koji su imali srazmjernu penziju ili su ostvarivali određene vrste dodatnih naknada, a koji su bili potpuno isključeni iz mogućnosti da ostvare pravo na finansijsku podršku. Upravo zbog ovakve nejednakosti reagovala je Institucija ombudsmena za ljudska prava BiH, koja je, postupajući po žalbama, sprovela detaljno istraživanje i zatražila izmjene postojećih procedura.
Kada se govori o pravima penzionera, riječ je o jednoj od najosjetljivijih društvenih tema. Stariji građani, koji su najveći dio života proveli radeći i izdvajajući doprinose, u starosti očekuju makar osnovnu sigurnost. Stoga je svako isključivanje iz prava na pomoć doživljeno kao nepravda. Ombudsmeni su, nakon razgovora s predstavnicima Vlade Federacije BiH i Federalnog ministarstva rada i socijalne politike, zaključili da se postojeća uredba mora mijenjati jer je dovodila do diskriminacije i neravnopravnog tretmana penzionera. Oni su izdali zvaničnu preporuku kojom se zahtijeva korekcija procedura, a cilj je da se svima omogući jednaka šansa da ostvare pravo na finansijsku podršku.
Jedna od ključnih tačaka u ovoj odluci jeste obaveza Federalnog ministarstva rada i socijalne politike da u roku od trideset dana obavijesti instituciju ombudsmena o svim poduzetim koracima. Time se želi osigurati transparentnost i odgovornost u sprovođenju mjera. Ministarstvo će morati preispitati kriterije na osnovu kojih se dodjeljuje novčana pomoć i ukloniti sve nepravilnosti koje su do sada dovodile do nejednakog tretmana. Posebno je naglašeno da se sve mjere moraju provoditi u skladu sa zakonskim odredbama i člankom 32. stav 1. Zakona o ombudsmenu za ljudska prava BiH, što daje pravnu snagu preporuci i obavezuje institucije da je sprovode.
Ova odluka ne znači samo tehničku izmjenu procedure. Ona u suštini nosi snažnu poruku da država mora jednako brinuti o svim svojim građanima, posebno o onima koji su najranjiviji. Penzioneri su grupa koja se često suočava s finansijskim poteškoćama, a jednokratna pomoć, iako skromna, mnogima može značiti veliku olakšicu. Nepravda koja je nastala ranijom uredbom podsjetila je da se prilikom donošenja odluka mora voditi računa o jednakosti, pravdi i ljudskim pravima. Ombudsmeni su, reagovanjem na žalbe, pokazali koliko je važno postojanje institucija koje štite građane od nepravilnosti i koje mogu ispraviti odluke koje nanose štetu.
- Pored toga, sama činjenica da su građani imali priliku da se žale i da su njihove žalbe ozbiljno razmotrene, pokazuje određeni napredak u pogledu demokratije i uvažavanja glasa običnog čovjeka. Ljudi su jasno ukazali na problem, institucije su ga razmotrile, a rezultat je promjena koja treba da donese pravedniju raspodjelu sredstava. Time se jača povjerenje u sistem i šalje poruka da građani nisu prepušteni sami sebi kada se suoče s birokratskim nepravednostima.
Važno je naglasiti da će sada pravo na pomoć biti dostupno u skladu sa stvarno utvrđenim primanjima, a ne prema administrativnim kategorijama koje su ranije bile postavljene. To znači da će se uzimati u obzir realna finansijska situacija svakog penzionera, čime se otklanja rizik da neko s niskim prihodima ostane bez podrške samo zato što formalno spada u kategoriju koja je prethodno bila isključena. Ovaj princip pravičnosti je temelj svake socijalne politike i upravo na njemu se gradi odluka ombudsmena.
Na duži rok, ova situacija može poslužiti kao primjer kako treba ispravljati nepravde u sistemu. Socijalna politika ne smije biti kruta i neosjetljiva, već mora pratiti realne potrebe građana. Kada se donose uredbe i zakoni, oni moraju biti dovoljno fleksibilni da ne stvaraju nove nepravde. Zato je dobro što su institucije u ovom slučaju reagovale brzo i jasno, jer svako odlaganje bi značilo nastavak diskriminacije i uskraćivanja prava velikom broju ljudi.
Za same penzionere, odluka predstavlja mali, ali značajan korak ka boljoj zaštiti njihovih interesa. Znajući da će njihova prava biti jednako poštovana bez obzira na vrstu penzije koju primaju, oni mogu imati više povjerenja u sistem. Jednokratna novčana pomoć možda neće riješiti sve njihove probleme, ali će poslati jasnu poruku da država stoji iza njih i da se ne pravi razlika među njima. Time se gradi osjećaj sigurnosti i dostojanstva, što je za starije ljude od neprocjenjivog značaja.
Zaključno, odluka kojom se Federalnom ministarstvu rada i socijalne politike nalaže da izmijeni proceduru i obezbijedi pravednu raspodjelu pomoći, pokazuje da je glas građana važan i da institucije mogu ispraviti svoje odluke kada se dokaže da one nisu bile u skladu s načelima jednakosti i pravde. Ovaj slučaj istovremeno potvrđuje i značaj ombudsmena kao mehanizma zaštite ljudskih prava i kao korektiva u radu državnih organa. Najvažnije je da će od sada svaki penzioner imati jednaku šansu da ostvari svoje pravo na finansijsku podršku, što je osnovni cilj svake socijalne mjere – pružiti sigurnost i podršku onima kojima je to najpotrebnije.
