Nema mnogo informacija o osobnom životu Jašara Ahmedovskog; međutim, cijeli kraj je svjestan tužne smrti njegovog brata Ipčeta. Dapače, brojni su stručnjaci istaknuli da je u to vrijeme posjedovao veći talent od svog brata i sestre, ali ga je nesavjesna vožnja kočila u napretku u karijeri.
Jašar Ahmedovski je bez sumnje jedan od vodećih pjevača na ovim prostorima. Njegov dosljedni angažman na glazbenoj sceni više od četrdeset godina podupire ovu tvrdnju. Tijekom svoje cijenjene karijere producirao je mnoštvo pjesama koje su bile na vrhu ljestvica. Danas ćemo istražiti njegove suradnje s raznim umjetnicima i intrigantne detalje o njegovom osobnom životu. Poznati pjevač Jašar Ahmedovski u razgovoru za Kurir pričao je o brojnim aspektima svog života, dijeleći osobne priče, svoj glazbeni put, bolan gubitak brata Ipčeta, ali i rad s renomiranim umjetnicima.
Za početak našu obitelj činila je jedna sestra i petero braće: Ava, Ruždija, Mufit, Jašar i Ipče. Čuvam lijepe uspomene iz djetinjstva. Kao i većina male djece, bio sam pun energije i znatiželje. Naši roditelji su nam pružali veliku dozu ljubavi i pažnje. Imali smo sreću imati radosno odrastanje; iako je naša obitelj imala financijsku stabilnost, nismo živjeli pretjerano. Moji su roditelji naglasili važnost završetka studija prije nego što mogu slijediti svoju pravu strast, što mi je omogućilo da se koncentriram na svoje obrazovne težnje.
- Otac mi je predložio da krenem njegovim stopama i upišem medicinsku diplomu u Skoplju. Ipak, bio sam odlučan u svom odbijanju, izrazivši želju da umjesto toga studiram ili u Sarajevu ili u Beogradu, jer me je živa glazbena scena u tim gradovima osvojila. Naposljetku, unatoč mom ranijem otporu, otac me doveo u Sarajevo, gdje sam nevoljko pristala upisati medicinsku školu, pod uvjetom da se i dalje mogu baviti svojom glazbom. Odlučio sam se za Sarajevo zbog prijateljstva s nekim ko radi u lokalnoj upravi, što mi je dalo osjećaj bliskosti.
Prijatelj me vodio u razne barove gdje sam mogao cijeniti nastupe svojih vršnjaka. Na moj upit o mogućnosti da otpjevam pjesmu, Halid je iznenađeno odgovorio: “Zar ti stvarno znaš pjevati? Ti si samo dijete!” No, čuvši moj glas, harmonikaš koji ga je pratio odmah me predstavio publici i uveo me u užurbani restoran pun željnih slušatelja, a voditelj me je potaknuo da ostanem i nastupim uz Bešlića, a Halid je prokomentirao: „Ako je kolega umjetnik, zašto ne? Iako ne postoje dvije iste osobe…” Potom me preporučio prijatelju, što je označilo početak moje karijere. Za samo nekoliko tjedana, dok sam šetao ulicama Sarajeva, ljudi su me počeli prepoznavati. Prolaz: Šaban Šaulić je cijenjena osoba na glazbenoj sceni koju mnogi poznaju.
Tijekom dvogodišnjeg školovanja i nastupa po raznim barovima, imao sam sreću upoznati Šabana Šaulića, osobu kojoj se divim, čija je glazba duboko odjeknula u meni. Želim podijeliti prekrasnu priču o očevoj dubokoj strasti prema glazbi. Uvijek su ga očaravale prekrasne melodije, bilo da se radilo o skladnim melodijama Ipčeta i mene dok smo zajedno pjevali kod kuće ili o njegovim odlascima u lokalne pubove da uživa u nastupima uživo. Također je važno spomenuti da moj stariji brat ima izuzetan talent za pjevanje. Žanr sevdalinke, koju moj otac posebno voli, opčinio ga je satima.
S druge strane, moje glazbeno obrazovanje ostalo je nedovršeno zbog nezainteresiranosti za sviranje instrumenata. Po preseljenju iz Sarajeva u Beograd, imala sam sreću da postanem cimerica s Mirkom Kodićem. U početku sam odsjeo u hotelu “Excelzior”, ali jednog dana Mirko je dao sjajan prijedlog: “Zašto plaćati hotel kad imam stan? Hajdemo podijeliti prostor!” Iako je bio oženjen, supruga mu je živjela u Svilajncu, tako da smo skoro godinu dana živjeli zajedno u stanu.
Otprilike s deset ili jedanaest godina počeo sam zarađivati vlastiti novac. Na proslavama sam iskazivao svoje pjevačke sposobnosti i za nagradu dobivao napojnice. Sa prikupljenim novcem kupio sam svoj prvi bicikl, popularni model poznat kao “Pony”. Umjesto da poslušam savjet da uložim u stan, samouvjereno sam se odlučio za kupnju automobila. Iako su me kritičari pozivali na strpljenje, ostao sam pri svojoj odluci. Naposljetku, moja pjesma “Jedna žena za dugo sjećanje” pomogla je učvrstiti moj položaj i reputaciju.
- Ova je pjesma postigla značajan uspjeh na top ljestvicama, ojačavši moj jedinstveni glazbeni identitet. Tijekom svoje karijere prikupio sam značajnu kolekciju personaliziranih čestitki, od kojih svaka izražava poseban osjećaj. Neke od ovih karata potiču emocionalno oslobađanje koje može rezultirati suzama, što na kraju pruža utjehu. Smrt Ipčeta 1994. ostaje događaj koji me najviše iznenađuje.
Sjećanja iz tog razdoblja čvrsto su mi se urezala u sjećanje. To je tema koju rijetko pominjem, jer me sama pomisao na nju obuzima strah. Takvu tragediju ne bih poželio ni najljućem suparniku. Vijest o Ipčetovoj smrti bila je golem šok za sve, a mi se i dalje nosimo s njezinim posljedicama. Nevjerica i šok od posljedica tog događaja još uvijek tinjaju u meni. Suočavanje s vlastitom smrtnošću postalo je nužno zbog neshvatljive prirode onoga što se dogodilo. Njegov duboki utjecaj na moje mentalno zdravlje zasjenio je sve moje buduće ambicije. I sada ostaje težina tog iskustva, trajno obilježeno u mojim sjećanjima, nezaboravno i trajno.
Dugo sam teško podnosio glazbu koju je stvarao. Ipak, došao je trenutak kada sam se odlučio suočiti s tom istinom i prigrliti je. Skupivši hrabrost, pritisnuo sam sviranje na njegovim pjesmama, a dok je pjesma ispunjavala sobu, suze su mi počele teći niz obraze. Moj početni pokušaj pjevanja pokazao se prilično izazovnim, jer sam imao problema proći kroz jednu pjesmu.
