Akronim LGBT predstavlja lezbijke, homoseksualce, biseksualce i transrodne osobe. Proširena verzija, LGBTQ+, povremeno se koristi, pri čemu Q označava queer ili preispitivanje, dok simbol + obuhvaća dodatne identitete i seksualne orijentacije koje nisu uključene u izvorni akronim, kao što su aseksualan, interseksualan, panseksualan i više.
Otkrivenje od nekoga tko nije nastao iz ljubavi, već iz želje da prikrije stvarnost. U obiteljskom kontekstu, rođen sam 1970. od roditelja koji su pokušavali prikriti svoju homoseksualnost. Za razliku od danas, gdje homoseksualci mogu otvoreno loviti svoje strasti i pronaći ljubav, 1970-e i 1980-e predstavljale su mnogo složeniju situaciju. Mnogi od tih muškaraca odlučili su se oženiti ženama kako bi pobjegli od sebe ili barem zasnovali obitelj. Ova priča vrti se oko djeteta koje je odgajano u takvom ozračju.
- “Moj otac je oženio moju majku, ali nije bio zadovoljan tim dogovorom.” Tijekom 1970-ih, kada je društvo uglavnom gajilo prezir prema homoseksualcima, moj otac — čovjek inteligencije, šarma i dobrog izgleda — vjerovao je da je njegov jedini način istinskog života alkohol. Odlučio se za način života koji je bio štetan za njegovu dobrobit, što je u konačnici rezultiralo sukobima između njega i moje majke. Izazovno je izraziti koliko je ovo iskustvo rascjepkalo našu obitelj, dok smo se mi, kao djeca, borili da shvatimo transformaciju našeg oca; nesvjesni njegove seksualnosti, jednostavno smo ga doživljavali kao nepodnošljivu osobu. Njegovo ponašanje postalo je manipulativno i razvio je ovisnost o kockanju koja je na kraju dovela do gubitka posla i našeg doma.
Podrum mog djeda pretvoren je u dućan za moju majku, brata, mlađu sestru i mene. Od mladosti sam razvio snažno neprijateljstvo prema njemu, osjećaj koji je postao čvrsto utemeljen u mom životu. U kasnim tinejdžerskim godinama počeo sam prepoznavati taj osjećaj; međutim, do tada se jaz između nas znatno povećao, a moja tvrdoglavost spriječila je svaku priliku da se s njim pomirim.
- Tijekom svojih srednjih dvadesetih, iako sam prevazišao osjećaje mržnje, i dalje sam osjećao gađenje. Njegovo ponašanje bilo mi je izazovno za shvatiti; razumijevanje mi je potpuno izmaklo. Moj je otac doživio 56 godina, preminuo je od raka gušterače u posljednjim tjednima svog života. Tada sam pomagala starijem bratu, jer su mi emocije bile pojačane i osjećala sam se više povezanom s tatom nego s njim, a kasnije sam shvatila i s kaosom koji je obavio njegov život. Razmišljajući sada o tom razdoblju, često se uhvatim kako razmišljam: “Zaista nisam bio prisutan.
Upravo je to pitanje. Moj otac je preminuo skrivajući istinu, tajnu koju je razumjela cijela obitelj, ali nikada nije otvoreno govorila o njoj. Tijekom svog života nikada nije postigao mir. Postoje trenuci kada poželim da imam dovoljno hrabrosti i ljubaznosti da mu kažem: “Tata, znam da si homoseksualac, i to za mene ništa ne mijenja; u redu je. volim te Sve što želim je da budeš moj tata i da nađeš sreću u životu.” Ljudi su skloni osuđivanju, a ja priznajem da sam jedan od njih; zapravo, događa se prilično često. To je karakteristika koju svi dijelimo.
Doživljavam duboku mješavinu tuge i ljutnje zbog borbi s kojima su se mnogi, uključujući mog oca, suočavali i nastavljaju se suočavati jednostavno zato što neki pojedinci odbijaju priznati važnost poštenja. Onima koji gaje homofobna stajališta: postoje pojedinci koji se identificiraju kao homoseksualci i drugi koji se identificiraju kao heteroseksualci, i to uistinu nema razlike. Ljudi nadilaze etičke etikete i stigme koje im društvo nameće. Naposljetku, ono što je najvažnije u životu je ljubav i poštovanje prema sebi i prema drugima, bez obzira na seksualnu orijentaciju, jer svatko zaslužuje biti zagrljen i voljen onakav kakav jest.
