Estradna scena u Jugoslaviji tokom sedaamdesetih godina je bila prepuna pjevača koji su bili jako talentovani i koji su imali niz hitova koji se slušaju i danas. Jedan od njih je bio i Zoran Kalezić.
U povijesti naše estrade bilo je i muških i ženskih pjevača koji, unatoč zapaženim hitovima i dugogodišnjoj prisutnosti, nisu stekli širu popularnost. Jedan takav umjetnik je Zoran Kalezić, čija je skromnost ostavila trajan utisak. Posljednji dani Zorana Kalezića bili su u znaku borbe s neumoljivom bolešću. Čvrsto je vjerovao da je ljubav koja ga je obavijala ključna u njegovoj borbi s rakom pluća.
- Odlučivši se odreći operacije, kemoterapije i zračenja, Zoran se odlučno suočio sa svojom dijagnozom. Nažalost, njegovo je srce naposljetku popustilo i nakon teške borbe s bolešću preminuo je 4. siječnja u 73. godini života. Njegova supruga Irena, s kojom se oženio u 67. godini, ostala je čvrsto uz njega tijekom njegove muke, unatoč tome što je samo 53 godine. Zastupao je svoju optimističnu perspektivu do zadnjih trenutaka, čvrsto vjerujući u svoj potencijal da prevlada u ovoj borbi.
“Kako se stvarno osjećaš? Uključen sam u bitku. Trenutno primam kemoterapiju u Specijalističkoj klinici za plućne bolesti „Brezovik“ u Nikšiću. Prema Zoranovim riječima, kemoterapija je jedina nada za osobe s dijagnozom raka pluća, s potencijalom produljenja života za dvije do tri godine. On izražava snažno uvjerenje u učinkovitost medicinske znanosti. On zamišlja da se njegovo putovanje iscjeljenja odvija unutar granica njegove zajednice. Kao folk pjevač i umjetnik, drži se uvjerenja da je, ako njegov život dođe do kraja, bolje da se to dogodi na ovom mjestu nego da postane tema razgovora za pojedince izvan njegove zajednice.
Veza s Tomom Zdravkovićem bila je neuništiva i na kraju je dovela do kumstva. Nakon što je saznao za svoju dijagnozu raka pluća, izrazio je duboko uvjerenje da je ponovni susret s dragim prijateljem neizbježan. Dok se spremam posjetiti svog kuma, Tommyja, prepoznajem da se naš susret približava; međutim, još uvijek postoji dužnost koju moram izvršiti prije tog trenutka.
Prepun sam nestrpljenja za koncert u Domu sindikata, žudeći da se još jednom zaogrnem skladnim melodijama koje odjekuju kroz sve instrumente. “Želim posljednji put svjedočiti izrazima publike”, iskreno je rekao Kalezić, a tijekom nastupa potekle su i suze. U uigranom ansamblu nastupili su Silvana, Kaleza, Tozovac, Cune, Lepa Lukić, Mika Antić i Zoki Radmilović. Svaki je pojedinac razvio zapaženu karijeru, obilježenu očitim nedostatkom natjecanja ili ljubomore tijekom svojih putovanja; umjesto toga, njihovu vezu produbila je zajednička ljubav prema glazbi.
Silvana je, slično kao i Toma, imala ključnu ulogu u oblikovanju Kalezićeve karijere, a njihovo prijateljstvo traje do danas. Između njih dvoje postoji duboko međusobno poštovanje i uvažavanje. Zoranovo bezvremensko djelo pod nazivom “Žena koje više nema” posvećeno je ovom izuzetnom čovjeku koji je ostavio značajan pečat na narodnoj glazbi. Pjevačica je istaknula kako je nastanak pjesme nastao na nekonvencionalan način. Filip, potomak pokojnog glazbenika Zorana Kalezića, nije mogao biti na očevu sprovodu.
Njegove obveze i boravak u Americi, unatoč želji da se oprosti od roditelja, ometali su njegov dolazak. Vijest o očevoj smrti duboko je pogodila Filipa. Iako je žudio sudjelovati na sprovodu, okolnosti su ga učinile neizvedivim. Običaji vezani uz smrt u Sjedinjenim Državama znatno se razlikuju od onih u njegovoj domovini. Budući da živi u Chicagu, namjerava prvom prilikom posjetiti Crnu Goru kako bi odao počast svom ocu na njegovom grobu.
Izvor blizak obitelji Kalezić otkrio je da je Filipov otac bio nepokolebljiva podrška u sinovljevoj teškoj borbi s teškom bolešću koja je naposljetku odnijela Zoranov život. Filip je na svom Facebooku podijelio: “Uvjeren sam da si sada pronašla mir kod mog dobrog anđela. Izražavam zahvalnost za sve što ste doprinijeli mom životu, i kao otac i kao umjetnik, dosljedno održavajući cjelovitost svog poziva. Ostao si privržen glazbi i pjesmi, ne popuštajući iskušenjima nedostojnih do svojih posljednjih trenutaka. Počivaj u miru, tata.
