Sa dolaskom ljepših dana se sve budi a samim tim je učestala i pojava zmija. Ukoliko vam se desi da vas ujede jedna od njih znate li kako ćete reagovati.
Ugriz zmije predstavlja potencijalno ozbiljan zdravstveni problem, posebno ako je riječ o otrovnoj vrsti. Prvi korak nakon incidenta jeste da se, ukoliko je moguće, pokuša procijeniti da li je zmija otrovnica. U evropskom kontekstu, otrovne zmije uglavnom imaju trostranu glavu, eliptične zjenice i zdepasto tijelo, dok su neotrovne obično vitkije i imaju okrugle zjenice. Ipak, u situacijama visokog rizika, prioritet mora biti lična sigurnost – zmiju ne treba juriti niti pokušavati uhvatiti.
Ako je zmija ubijena u samoodbrani, preporučuje se da se njeno tijelo odnese u bolnicu, jer identifikacija vrste može pomoći ljekarima u odabiru adekvatne terapije. Na samom mjestu ugriza često su vidljive dvije ubodne ranice, razmaknute obično 6 do 8 milimetara. Međutim, ponekad postoji samo jedna ranica ili čak ogrebotina, što ne isključuje mogućnost da je otrov ipak ubrizgan.
- Simptomi trovanja se najčešće razvijaju u roku od dva sata. Počinju lokalnim bolom i otokom, ali u težim slučajevima bol se širi i postaje intenzivan. Moguće su i potkožne hemoragije, crvenilo, plikovi ispunjeni krvlju, te niz sistemskih simptoma – mučnina, povraćanje, vrtoglavica, slabost, kao i uvećani limfni čvorovi. Jedan od najozbiljnijih simptoma je šok, koji se očituje blijedilom kože, znojenjem, ubrzanim pulsom i padom krvnog pritiska, i koji predstavlja glavni uzrok smrtnog ishoda.
Ukoliko se ustanovi da zmija nije bila otrovna, tretman je značajno jednostavniji. Mjesto ugriza treba temeljno oprati sapunom i vodom, zatim nanijeti antibiotsku mast i previti. Važno je provjeriti kada je posljednji put primljena vakcina protiv tetanusa – ako je prošlo više od pet godina, vakcinaciju treba obnoviti.
Ako postoji i najmanja sumnja da se radi o otrovnici, osoba mora strogo mirovati kako bi se usporilo širenje otrova kroz tijelo. Ugrizena ruka ili noga se mora imobilizovati, a osoba odmah prevesti u najbližu bolnicu. Bitno je napomenuti da se ne preporučuje isisavanje otrova, podvezivanje ekstremiteta ili hlađenje ledom, jer ove metode mogu izazvati više štete nego koristi.
Protivotrov, poznat i kao antivenin, daje se isključivo pod nadzorom stručnog lica, i to samo kada je to medicinski opravdano. I sam serum može izazvati jake alergijske reakcije, pa je njegova upotreba rezervisana za kontrolisane uslove u zdravstvenim ustanovama.
Kada je riječ o prevenciji, ključno je ne izazivati zmije. Većina ugriza se događa kada ljudi pokušavaju da ih otjeraju ili ubiju. Umjesto toga, preporučuje se povući se i dati zmiji prostor – najčešće će sama otići. Prilikom boravka u prirodi treba nositi zatvorenu, čvrstu obuću, izbjegavati hodanje kroz visoku travu, i ne stavljati ruke ili noge u nepregledne pukotine, ispod kamenja ili u grmlje.
U domaćem okruženju, zmije se najčešće zadržavaju u gomilama drva, starih dasaka, kamenju, gustim živicama i zapuštenim dijelovima dvorišta. Redovno održavanje prostora, uklanjanje mogućih skrovišta i čuvanje hrane za ljubimce u zatvorenim posudama može znatno smanjiti mogućnost njihovog prisustva.
Zanimljivo je da se u narodu koristi i soda bikarbona kao sredstvo za tjeranje zmija. Iako naučno ovo nije u potpunosti potvrđeno, mnogi vjeruju da posipanje male količine sode po ivicama dvorišta može odvratiti zmije od ulaska u taj prostor.
- Iako otrovne zmije nisu česte u svakom kraju, osnovno poznavanje razlika između vrsta, kao i pravilna reakcija u slučaju ugriza, mogu spasiti život. Brza procjena situacije, pribranost i hitna medicinska pomoć najvažniji su koraci u svakoj kriznoj situaciji ovog tipa.
Na kraju, iako susret sa zmijom može izazvati strah, važno je zapamtiti da su zmije korisne životinje u ekosistemu i da najčešće napadaju samo u samoodbrani. Poštovanjem prirode i osnovnih pravila ponašanja, rizik od ugriza može se svesti na minimum.
