Bora Čorba je bio čovjek koji nije imao niti jednog neprijatelja. Prošla je godina otkako nas je napustio, a njegova muzika i dalje živi među njegovim fanovima.
Od najranijih dana bilo je jasno da je riječ o osobi snažnog karaktera, buntovnika koji nije priznavao autoritete i koji je cijeli svoj život posvetio muzici. Još kao mladić pokazivao je otvorenost u mišljenju i bezkompromisan stav, što ga je u jednom trenutku dovelo i iza rešetaka. Njegov buntovni duh i spremnost da uvijek kaže ono što misli pratili su ga kroz cijelu karijeru i život.
Jedan od najpoznatijih sukoba iz njegove biografije vezan je za Đorđa Balaševića. Njih dvojica su nekada bili saborci u grupi Rani mraz, ali se put razišao nakon neslaganja oko pjesme „Lutka sa naslovne strane“. Ta razmirica iz sedamdesetih godina prerasla je u višedecenijsko ćutanje i povremene javne prepirke. Balašević je znao da ga javno prozove, a Bora nije ostajao dužan, često vraćajući istom mjerom – čak i u stihovima svojih pjesama. Ipak, iza tih neslaganja krilo se međusobno poštovanje. Kada je Balašević preminuo, Bora je otvoreno izrazio žaljenje, potvrđujući da je cijenio njegovu umjetničku veličinu, bez obzira na lične razlike.
- Sukob s Balaševićem trajao je decenijama.
- Razlike nisu uništile međusobno poštovanje.
- Njegova reakcija na Balaševićevu smrt bila je iskrena i emotivna.
Ni odnos sa Jurom Stublićem nije bio manje buran. Rat je unio razdor među dvojicom nekadašnjih prijatelja i kolega. Jura je u svojim pjesmama opjevao bolnu sudbinu rata, dok mu je Bora odgovorio u svom prepoznatljivom stilu. Iako ih je rat udaljio, međusobno poštovanje nikada nije nestalo. Kada je Bora preminuo, Stublić je dao izjavu koja je pogodila mnoge: „Jedini odgovor na smrt može biti tišina.“ Ta kratka rečenica najbolje je svjedočila o dubini njihovog odnosa – možda udaljeni, ali nikada ravnodušni jedan prema drugom.
Njegova satira i britki stihovi nisu štedjeli nikoga, pa ni političare. Poseban primjer je odnos prema Slobodanu Miloševiću i Mirjani Marković. Bora je u pjesmi „Baba Jula“ otvoreno kritikovao režim, ismijavajući ga s gorčinom i humorom. Kasnije je govorio da su zbog tih stihova čak postojali planovi da mu se ugrozi život. Tvrdio je da su pojedini pripadnici bezbjednosnih struktura imali zadatak da ga eliminišu, ali da se to nikada nije dogodilo – možda upravo zato što je, paradoksalno, bio simpatičan i onima koje je kritikovao.
Ironija sudbine ogleda se u činjenici da je sam Milošević, dok je bio u haškom pritvoru, tražio da mu donesu albume Riblje Čorbe. To je pokazalo da je čak i čovjek kojeg je njegova muzika ismijavala bio obožavalac tog istog benda i njegovih pjesama.
- Njegovi stihovi bili su otvorena kritika režima.
- Postojale su priče o prijetnjama njegovom životu.
- Milošević je u pritvoru slušao njegove albume – paradoks koji najbolje oslikava njegovu ulogu.
Takav je bio Bora Đorđević – kontradiktoran, beskompromisan i uvijek vjeran sebi. Njegova ličnost bila je spoj satiričara, buntovnika i pjesnika. Znao je da se sukobi, znao je i da provocira, ali nikada nije pristajao na kompromis kada je u pitanju umjetnost. Ostao je prepoznat kao glas naroda, čovjek koji se nije bojao reći istinu, pa makar ona bila neugodna.
Njegov odlazak ostavio je prazninu na muzičkoj sceni i među ljudima koji su u njegovim stihovima pronalazili podršku, utjehu ili povod za smijeh. Ipak, iza sebe je ostavio bogat opus pjesama koje su obilježile generacije i koje će ga čuvati od zaborava.
- Njegova muzika bila je spoj satire, bunta i iskrenosti.
- Bio je „glas naroda“ u vremenu kada je istina često bila potisnuta.
- Njegov opus ostaje trajna uspomena i nasljeđe.
Bora Čorba je bio i ostao simbol otpora i slobodnog duha. Njegov život i djelo pokazuju da umjetnost ima snagu da preispituje, provocira, ali i da ostavlja neizbrisiv trag. Bio je pjesnik koji se nije bojao ni sukoba ni istine, a upravo u toj hrabrosti leži njegova najveća veličina.
