Mlada Bosanka u braku je bila tri godine. Prvih godinu dana — najlepša, kaže — jer su krenuli “od nule”, sve zajedno gradili, ulagali u zajednički život. Međutim, postepeno je brak počeo da se raspada. Muž je počeo da je zanemaruje, gubi interes, jer je preokupiran svojim hobijem igranja računarskih igara — “gejmer”. Sve kućne obaveze, posao, pranje, kuvanje, čišćenje, računi — bile su na njenim leđima. Ona je smatrala da je to “tako treba”, da je to deo braka.
Slavila je godišnjice braka, Bajrame, 8. mart, ali — poklona nije bilo. Ne zato što je izostanak poklona bio najveći problem — nego jer je izostajalo poštovanje i pažnja.
Kako vreme prolazi, počinju i napadi panike, ponižavanja od strane svekrve, verbalne uvrede supruga. Ona se oseća da “tone”, da dno ne vidi. Ključni momenat dolazi kad u junu sazna da on ima drugu ženu; otvara se raskol koji se ne može samo premostiti razgovorom. U avgustu je formalno podnela zahtev za razvod, nakon što je njihov odnos postao nepodnošljiv, a povreda — prevelika.
Na njegov rođendan zatekla ih je zajedno. Bila je tu njegova “druga”. On joj je tada poklonio — ne samo napor da opravda postupke, nego i poklone, molbe, suze, pokrete patnje. Tražio je da ostane. Mučio ju je molbama, stajanjem na kolenima, pred drugima — da mu oprosti, da se vrate. Ali toliko je dozvoljeno da možeš biti zapostavljena, izostavljena, ponižena, da se od tvoje vrednosti napravi da ti je krivo što si bila svoja i što si želela da budete u ravnoteži.
I tada je ona rekla ono što svaka žena treba da čuje — i što možda svaka žena zna u svom srcu, ali se retko usuđuje izgovoriti:
— Želim razvod.
Petnaest minuta pre ročišta, stigla je poruka u kojoj je on preklinja: “Nemoj da se razvodimo”. Kad je došla u sudnicu, ulazila je odlučno. On je plakao. Molio. Ipak, ona — tiha, ali čvrsta — izjavila je da razvod želi i neće odustati.
Pouke iz priče:
-
Nikada ne prihvataj zanemarivanje kao normalno stanje. Brak nije samo skup obaveza — on je odnos u kom se daju i u kom se primaju poštovanje i briga.
-
Pokloni i simbolične geste nisu prazne stvari — one predstavljaju pažnju i prisustvo. Ako su odsutni, oni pokazuju gde je komunikacija pukla.
-
Kada se ljubav “iz prve godine” (kad su osećanja čista i jaka) polako gasi, često je posledica toga što jedan partner potpuno preuzme praktične aspekte — kuću, račune, kuvanje — dok drugi emotivno nestaje.
-
Ponižavanje — bilo verbalno, bilo ignorisanjem — vremenom ubija odnos. Žena koja trpi poniženje trpi ljubav, ali gubi sebe.
-
Moć odluke leži u tvojoj sposobnosti da proceniš dokle ide granica. Kad je granica pređena — kad se pojavi prevara, javna sramota, i ponižavanje pred drugima — odluka o razvodu može biti oslobađajuća.
Šta je njen govor pred svima značio:
Kada je rekla “razvod”, kada je odbila poklone i molbe, to nije bio samo kraj braka — to je bila potvrda da je vredna dostojanstva. Da nije dužna da ostane ako joj nijedan deo toga ne pruža sreću, poštovanje i ljubav. Ona je izabrala da bude slobodna žena koja možda naredni put — ili sada — može da bude dobra partnerka, ali samo ako je voljena, i priznata kao osoba.