Danas ćemo pisati o Svetlani Ceci Bojković za koju možemo reći da je jedna od najpoznatijih glumica na našim prostorima. Dugi niz godina se bavila glumom a njen umjetnički zanos i u 77. godini života nije oslabio te i dalje igra u odreženim ulogama.
Rođena u Zemunu, i to gotovo slučajno, jer je njena majka željela da je porodi baš kod poznatog akušera tog vremena, ona je u tom gradu samo otvorila oči, a zatim bila prenesena u Beograd, gdje je i odrastala. Djetinjstvo je provela u Njegoševoj ulici, u zajedničkom stanu koji je dijelila s roditeljima i jednom starijom gospođom, koju su svi zvali tetka Nikolija. Upravo ta slika djetinjstva ostala joj je urezana u sjećanju kao jedno od najnježnijih i najformativnijih iskustava koje su oblikovale njenu ličnost.
Kroz godine, Ceca Bojković se svojim radom i predanošću pozicionirala kao jedna od najvažnijih i najvoljenijih figura u srpskoj glumačkoj umjetnosti. Njen doprinos je ogroman – učestvovala je u brojnim filmovima, serijama i predstavama, ostavljajući snažan trag u kolektivnom pamćenju gledalaca. Njeno ime vremenom je postalo sinonim za eleganciju, emocionalnu dubinu i profesionalnu doslednost. Nakon što je njen suprug Slavko Kruljević službovao kao ambasador u Finskoj, vratila se u Beograd, gdje je nastavila živjeti skromno, u potkrovlju jedne stare zgrade – mjestu koje je postalo njeno utočište i prostor za unutarnji mir.
Iako uživa veliki ugled, jedan detalj iz njenog privatnog života iznenadio je mnoge. Njena penzija, uprkos decenijama posvećenosti glumi i kulturi, iznosi samo 30.000 dinara. Ova činjenica ostavlja gorak utisak kod onih koji cijene njen rad i ono što je značila za generacije gledalaca. Sama Ceca je o toj temi govorila iskreno i otvoreno, navodeći da je položaj umetnika u starosti često nepravedno zanemaren. Prisjetila se i slučaja Steve Žigona, legendarnog glumca koji je preminuo s penzijom od svega 17.000 dinara, što dodatno oslikava širi problem.
- Ovakvi primjeri ukazuju na sistemsku nepravdu prema ljudima koji su život posvetili umjetnosti. Ceca nije tražila sažaljenje, niti se žalila, već je ukazala na potrebu da se situacija popravi – ne za nju lično, već za sve one koji su doprinijeli kulturi i ostali zaboravljeni na margini društva. Pokrenula je inicijativu za promjene, želeći da se o penzionisanim umjetnicima vodi više računa i da njihova starost ne bude obilježena nepravdom i siromaštvom.
Uprkos svemu, Bojković ne pokazuje gorčinu. Naprotiv, zrači mirnoćom, dostojanstvom i zahvalnošću. Kaže da danas može da bira šta želi da radi, a ne ono što mora. Iako se penzionisala relativno rano, razlog za to je logičan – počela je glumiti još dok je bila studentkinja druge godine, što znači da iza sebe ima više decenija neprekidnog rada. U posljednjim godinama karijere bila je slobodan umetnik, što joj je donijelo veću nezavisnost i osjećaj kontrole nad sopstvenim izborima.
Za Cecu je sloboda jedno od najvažnijih osjećanja – bilo da je riječ o izboru uloga, načinu života ili izražavanju kroz umjetnost. Ta unutrašnja sloboda postala je ključ njenog duhovnog opstanka i kreativne svježine. I dalje glumi, ne iz potrebe, već iz ljubavi prema svom pozivu. Njeno prisustvo na sceni i danas ima težinu, dubinu i sposobnost da inspiriše publiku, ali i mlade kolege.
Bez obzira na sve prepreke i izazove koje je život pred nju postavio, Ceca Bojković ostaje simbol autentičnosti, kulturnog identiteta i ljudske topline. Njeno djelovanje ne prestaje s izlaskom iz teatra – ono se nastavlja kroz stav, glas i vrijednosti koje prenosi.
- Kroz njen primjer otvara se važno pitanje – kako vrednujemo one koji su nas godinama učili emocijama, ljepoti izraza i moralnim dilemama? Njena mala penzija nije samo osobna priča, već i pokazatelj šireg problema koji se tiče odnosa društva prema kulturnim radnicima.
Ipak, ona ostaje vjerno svojoj prirodi – nenametljiva, smirena, posvećena. Ne traži priznanja, ali ih neprestano zaslužuje. U njenom pogledu i dalje živi umjetnica koja inspiriše, u njenom glasu čuje se mudrost, a u svakom njenom pokretu odražava se žena koja, uprkos svemu, nastavlja da živi s poštovanjem prema svom pozivu i onima koji ga cijene.
