Danas ćemo pisati o običajima koje treba da ispoštujete s obzirom da je Petrovdan. Danas je potrebno pojesti jabuke, ali nikako na način o kojem ćemo pisati.
Sveti apostol Petar, poznat kao prvi među Hristovim učenicima, bio je ribar po zanimanju i nosio je ime Simeon. On je bio taj koji je prvi javno ispovjedio svoju vjeru, izgovarajući riječi: „Ti si Hristos, Sin Boga živoga.“ Njegova uloga u širenju hrišćanstva bila je izuzetna – predanje govori da je činio čuda, isceljivao bolesne, vaskrsavao mrtve, a čak i senke njegovog tijela imale su moć da izliječe ljude.
Za razliku od njega, Sveti apostol Pavle imao je potpuno drugačiji put do vjere. Rođen u Tarsu, nosio je ime Savle i bio je vatreni sljedbenik farisejske škole. Na početku je bio poznat kao progonitelj hrišćana, ali njegovo obraćenje dogodilo se na dramatičan način – na putu za Damask, imao je viziju koja mu je promijenila život. Od tog trenutka postao je jedan od najvećih misionara i teologa rane crkve. Posvetio se propovijedanju i osnivanju crkava, neumorno šireći Hristovu nauku širom tadašnjeg svijeta. Prema predanju, obojica su stradali u Rimu za vrijeme cara Nerona – Petar je bio razapet na krst, dok je Pavle, kao rimski građanin, pogubljen mačem.
Petrovdan je praznik koji se u Srbiji i danas obilježava kao krsna slava mnogih porodica. U narodnom kalendaru zauzima posebno mjesto jer simbolizuje prelazak iz jednog dijela ljeta u drugi. Vezan je za prirodne cikluse i često se dovodi u vezu sa Ivanjdanom, praznikom koji mu prethodi. Vjeruje se da u ovom periodu dolazi do promjena u prirodi, donoseći hladnije vrijeme i nagovještavajući dolazak nove faze godine.
Praznik prati mnoštvo starih običaja, koji su i danas živi u mnogim krajevima:
- U mnogim selima organizuju se sabori i okupljanja mještana.
- Poseban običaj je paljenje lila – velikih vatri napravljenih od kore divlje trešnje ili breze. Djeca prave baklje tako što savijaju brezovu koru, pune je slamom i pale. S tim plamenom obilaze torove i kolibe, pjevajući i igrajući oko vatre.
- Predanje kaže da ovaj običaj ima simboličko značenje – podsjeća na vremena kada su hrišćane progonili i vezivali za stubove, premazivali ih smolom i palili kao baklje. Na taj način paljenje lila postaje izraz poštovanja prema stradalnicima i prizivanje svjetlosti u domove.
Na Petrovdan, u mnogim krajevima, ljudi su rano ujutru:
- prskali stoku vodom da bi bila zdrava i plodna,
- čobani su pleli vijence od bilja i stavljali ih kravama i ovcama na rogove, vjerujući da će ih tako zaštititi od bolesti i zlih sila.
Postojala su i neka zabrane i vjerovanja:
- Na ovaj dan nije se smjelo raditi u polju niti uprezati konje, jer se vjerovalo da bi to moglo donijeti nesreću.
- U Vojvodini je postojao običaj da se do Petrovdana ne smiju rezati jabuke nožem niti igrati igre udaranja jabuke o jabuku. Ljudi su vjerovali da bi kršenje ovog pravila izazvalo dolazak krupnog grada koji bi uništio ljetinu.
U južnom Banatu bio je običaj da se ujutru na Petrovdan jabuke nose komšijama „za dušu pokojnika“, a ponegdje su se donosile i u crkvu na osveštanje. Posebno mjesto zauzimaju i „petrovače“ – kolači od jabuka koji su se mijesili na ovaj praznik i dijelili djeci i gostima.
Takođe, vjerovalo se da Petrovdan ima moć da „prekine“ loše snove i nesrećne misli, zbog čega su ljudi često izgovarali molitve za zdravlje, rodnost i mir u porodici.
Danas ovaj praznik i dalje ima snažan značaj u pravoslavnoj tradiciji. On nije samo spomen na dvojicu velikih apostola, već i prilika za:
- okupljanje porodice,
- obnavljanje vjere,
- čuvanje običaja koji su se prenosili s generacije na generaciju.
Petrovdan nas podsjeća na to koliko su vjera, zajedništvo i poštovanje prošlosti važni za identitet naroda i pojedinca
