Danima niste bili na WC-u, muči vas kronični zatvor u stolici i osjećate se kao da ćete eksplodirati: evo kako ga se riješiti!

Danas ćemo pisati o par savjeta o tome kako da se riješite problema tvrde stolice. S obzirom da je došlo vrijeme u kojem svi žurimo te su sve konstantniji poslovi u kojima se sjedi, nije ni čudo što imamo probleme sa stomakom.

Koliko puta ste ignorisali signal svog tijela jer “nije vrijeme”, “nije mjesto”, ili jednostavno jer vas je bilo sram? Zatvor ili, kako se stručno kaže, hronična fekalna konstipacija, spada u one tegobe koje se rijetko spominju naglas. Iako je riječ o vrlo čestom problemu koji pogađa veliki broj ljudi, o njemu se govori potiho, kao da se tiče nečeg sramotnog. A istina je daleko dublja – i manje poznata.

U preko 90% slučajeva, ovaj problem nije izazvan fizičkom bolešću niti ozbiljnim organskim oštećenjem. Radi se o funkcionalnom poremećaju, što znači da je sve fiziološki ispravno, ali tijelo – jednostavno – ne funkcioniše kako treba. To su crijeva koja šute, iako su zdrava. Signali koji su nekad dolazili automatski, sada izostaju. I najgore od svega – mnogi ni ne znaju da pate od zatvora, jer bol ne mora biti jak, a simptomi često djeluju bezazleno.

Ali iza tog tišinskog poremećaja krije se čitav splet navika, kulturoloških stega i psihološkog pritiska koje naše crijevo, iako organ bez glasa, svakodnevno proživljava.

1. Autonomni nervni sistem – tihi regulator

Naš organizam funkcioniše zahvaljujući mreži nerava, od kojih se jedan dio zove autonomni nervni sistem. To je sistem koji, bez naše svjesne volje, reguliše rad unutrašnjih organa – srce, disanje, varenje… i, da, pražnjenje crijeva. Kada ovaj sistem iz nekog razloga izgubi ravnotežu, tijelo može početi ignorisati prirodne impulse – pa tako i potrebu za stolicom.

Zamislite da ste potpuno zdravi, ali se danima ne možete isprazniti. Nema fizičke prepreke, nema infekcije, a opet – ništa se ne dešava. Ovdje nije problem u crijevima, već u komandnom centru koji ne prepoznaje pravi trenutak. I tako se zapetlja cijeli sistem.

2. Društvo protiv prirode

Zatvor nije samo medicinsko pitanje – to je i kulturološki fenomen. Još od djetinjstva, učimo da se potreba mora kontrolisati. Kada dijete, recimo u drugoj ili trećoj godini, osjeti nagon za pražnjenjem, to je potpuno prirodan refleks. Međutim, brzo nauči da to ne smije raditi “gdje stigne” – mora da čeka, da se prilagodi, da ignoriše impuls dok ne dođe “odgovarajući trenutak”.

Ali šta se dešava kad tih “odgovarajućih trenutaka” nema danima?

Nerijetko se događa da tijelo, nakon dugog perioda suzdržavanja, jednostavno prestane slati signale. Refleksi slabe, mišići zaduženi za kontrolu (posebno tzv. sfinkteri) gube ritam, i tako se ulazi u začarani krug konstipacije.

3. Zatvor nije samo problem crijeva – to je problem vremena

U današnjem, ubrzanom vremenu, rijetko ko osluškuje svoje tijelo. Ljudi rade duge smjene, obaveze se gomilaju, pauze su kratke, a privatnost oskudna. U kancelariji, na poslu, u javnosti – mnogima je neprijatno čak i pomisliti na pražnjenje crijeva van svog doma.

Posebno je to izraženo kod žena. Društveni pritisak, sram i kulturološka ograničenja često ih tjeraju da se suzdržavaju i kad im je loše. Čak i kad stomak jasno šalje poruku, volja preuzima komandu – i potiskuje refleks.

Ali ni muškarci nisu imuni. Stres, stalna trka, odlaganje signala tijela – sve to utiče na regulaciju rada crijeva. Kad to traje godinama, čak i kod potpuno zdravog čovjeka dolazi do disfunkcije.

4. Simptomi koje (ne) primjećujemo

Zatvor ne mora biti bolan. Mnogi koji imaju stolicu jednom u 5 do 8 dana (ili rjeđe), zapravo se ne žale na velike bolove. Osjećaju:

• blagu nelagodu,

• pritisak u karlici,

• otežano disanje,

• glavobolje ili mučninu,

• gubitak apetita.

I što je najzanimljivije – svi ti simptomi često nestanu čim dođe do pražnjenja. To ljude dodatno zbunjuje i navodi ih da misle da je problem “prolazan”. Međutim, kad se konstipacija hronično ponavlja, može doći do ozbiljnih komplikacija, uključujući:

• oštećenje sluznice zbog tvrde stolice,

• blage upale,

• razvoj hemoroida,

• zatvorenička glavobolja (kada crijeva zadrže toksine),

• pa čak i psihološke poremećaje poput anksioznosti i razdražljivosti.

Hronična konstipacija nije “sramotan” problem, niti nešto što treba ignorisati. Naprotiv – to je tiho upozorenje tijela da mu nešto u svakodnevici ne prija.

Evo nekoliko savjeta kako pomoći sebi:

1. Slobodno slušajte svoje tijelo – kad dobijete signal, ne ignorišite ga, gdje god da se nalazite.

2. Stvorite dnevnu rutinu – jutarnje navike, nakon doručka i toplog napitka, mogu podstaći refleks.

3. Povećajte unos vlakana – povrće, voće, integralne žitarice.

4. Pijte dovoljno tečnosti – dehidrirana crijeva usporavaju rad.

5. Krećite se više – fizička aktivnost podstiče pokretljivost crijeva.

6. Smanjite stres – nervni sistem reaguje na unutrašnji haos.

7. Otvoreno pričajte o ovom problemu – normalizujte razgovor o stvarima koje su prirodne.

Zdravlje crijeva je direktno povezano sa zdravljem uma. Kako kaže stara narodna: “Kad stomak ne radi, ni glava ne misli kako treba.” I zato – umjesto da ćutimo, hajde da promijenimo kulturu ćutanja.