U jednom malom mjestu koje se zove Titel priča jednog mladića je postala simbol borbe protiv siromaštva. O čemu se radi možete da pročitate u nastavku.
Njegovo djetinjstvo nije bilo ispunjeno igrama u parku, šarenim igračkama ili školskim ekskurzijama. Umjesto toga, Duje Ljubović je dane provodio na deponijama, tražeći staro željezo i drvo kako bi mogao nahraniti svoju sestru i bolesnu baku. Živjeli su u uslovima koje bi mnogi teško mogli zamisliti – bez osnovnih sredstava, pa čak i bez električne energije. Ipak, u toj teškoj svakodnevici, Duje je ostao postojan, nježan i nevjerovatno predan učenju. Vjerovao je da ga obrazovanje može izbaviti iz bijede.
Sudbina ovog dječaka došla je u fokus javnosti kada je Marko Nikolić, humanitarac i aktivista, objavio snimak na društvenim mrežama. Video, koji je prikazivao dječaka s krvavim dlanovima i pogledom punim nade, rasplakao je hiljade. Taj pogled nije tražio sažaljenje, već priliku za normalan život. Ljudi širom Srbije i regiona reagovali su gotovo trenutno – komentari podrške, ponude pomoći i poruke empatije stizale su u nevjerovatnom broju.
- Marko je pokrenuo humanitarnu akciju.
- Donacije su počele pristizati iz svih pravaca.
- Mnogi su osjetili da moraju pomoći jer Duje nije molio, ali je zaslužio.
Jedan od najemotivnijih trenutaka desio se kada je Marko odveo dječaka u kupovinu. Kupili su osnovne potrepštine, ali i bicikl i telefon – stvari koje su Dujetu do tada bile nedostižne. Njegov osmijeh, iskren i čist, ostao je zapamćen kao simbol toga da je dostojanstvo moguće vratiti i onima koji su ga nepravedno izgubili. Međutim, tu se priča nije završila. Pokrenuta je i šira inicijativa za izgradnju nove kuće za Duju, njegovu sestru Anđelu i njihovu baku.
- Zajednica se ujedinila na način koji se rijetko viđa.
- Ljudi iz svih krajeva su se priključili – dajući, gradeći, dijeleći.
- Pokazali su da empatija i solidarnost još uvijek postoje.
Dujetova porodična prošlost nosi sa sobom tešku tugu. Njegova majka ga je, kada je imao samo pet godina, ostavila na autobuskoj stanici. Oca nikada nije upoznao. Jedina koja mu je ostala bila je baka – bolesna, ali nesalomiva, odlučna da pruži koliko god može. Uz nju je bila i sestra Anđela, koja iako djevojčica, već nosi teret odraslih – pomaže baki i brine o bratu.
Njihov dom bio je daleko od sigurnog, ali ljubav u toj kući bila je neupitna. Svakodnevna borba za opstanak bila je ispunjena snagom i nadom. Kako je izvijestio i RTV Vojvodina, ova priča je pokrenula lavinu dobrih djela i u drugim gradovima – mnogi su prepoznali da jedna priča može inspirisati cijelu zajednicu.
- Počele su se osnivati slične humanitarne grupe.
- Ljudi su se sami organizovali da pomažu i drugima.
- Dujetova priča je postala simbol dobrote i podsjetnik na ono što je zaista važno.
Duje sada svakodnevno ide u školu s većim samopouzdanjem. Više nije dječak iz siromaštva – za svoje drugare, on je postao heroj. Ne zbog toga što je bio siromašan, već zbog toga što nikada nije odustao. Njegova istrajnost i snaga karaktera ono su što ga ističe.
Na društvenim mrežama njegova priča i dalje živi. Ljudi je dijele, komentarišu, dijele je kao motivaciju. Postala je podsjetnik da je za istinsku promjenu često dovoljna samo jedna iskrena gesta. Nije potrebno bogatstvo, već malo vremena i otvoreno srce.
- Završetak izgradnje kuće je blizu.
- Planira se dodatna pomoć za školovanje.
- Duje sanja da postane inženjer, a Anđela želi biti učiteljica.
Njihove želje nisu velike, ali su duboko iskrene. I upravo zato diraju srca. Jer pokazuju da snovi djece u nevolji nisu različiti od snova bilo kog drugog djeteta – žele da rastu, uče i budu neko ko pomaže.
Na kraju, priča o Dujetu nije samo priča o bijedi ili tuzi. To je priča o otpornosti, o zajednici koja je odlučila da ne ćuti, o ljudima koji su izabrali da pomognu. To je priča o djetetu koje nije tražilo ništa, a dobilo je sve što jedno dijete zaslužuje – ne samo materijalno, već i dostojanstvo, vjeru i budućnost.
Njegov osmijeh danas nije samo znak radosti. On je dokaz da dobrota postoji. Da je moguće pobijediti, čak i kad izgleda da si ostao sam. A najvažnije – pokazao nam je da jedna iskra može zapaliti stotine svjetlosti.
