Bio je običan ponedjeljak i dan kao i svaki drugi u predgrađ Sidneja. Roditelji su dolazili po svoju djecu u vrtić dok su mališani završavali sa popodnevnom dremkom.
Ono što je trebalo biti običan i miran dan u vrtiću, pretvorilo se u trenutke koji su mnogima pokazali koliko se nepažnja može skupo platiti. Sve je počelo kada je jedna majka stigla da preuzme svog sina, a umjesto osmijeha i zagrljaja, dočekala ju je scena koja ju je zaledila. Dijete nije bilo tu. Odgojitelji su joj rekli da ga je već neko odveo, što je bilo potpuno neočekivano i zastrašujuće.
Ispostavilo se da je u pitanju bila zapanjujuća zabuna. Jedan stariji čovjek, djed drugog djeteta, potpuno nesvjesno je iz vrtića odveo pogrešnog mališana. U sobi je vladao polumrak jer su djeca spavala, a osoblje, u žurbi i nesmotrenosti, predalo je dijete pogrešnoj osobi. Djed je, uvjeren da drži svog unuka, mirno napustio vrtić, ne posumnjavši ni na trenutak da nosi dijete koje nije njegovo.
Majka dječaka doživjela je trenutak užasa. Kada je saznala da je njen sin odveden, osjetila je šok i nevjericu. Kasnije je priznala da joj je bilo gotovo nemoguće opisati strah koji je obuzeo svaki djelić njenog bića. U tih nekoliko minuta dok nije znala gdje je njen sin, vrijeme se činilo beskonačnim, a misli su joj prolazile kroz najmračnije scenarije.
- Osjećaj bespomoćnosti koji je proživjela u tim trenucima ostavio je dubok trag.
- Sekunde su postale beskrajne, a strah je bio gotovo nepodnošljiv.
- Iako se radilo o kratkom vremenskom periodu, majka je doživjela ono što svaki roditelj smatra najgorom mogućom noćnom morom.
Na svu sreću, istina je otkrivena ubrzo. Kada je djed stigao kući i pažljivije pogledao dječaka, shvatio je da se radi o tuđem djetetu. Tek tada mu je postalo jasno da je počinio veliku grešku. Njegova supruga je kasnije izjavila kako je muž bio potpuno slomljen kada je shvatio šta se dogodilo. Čim je uvidio istinu, odmah je vratio dijete u vrtić, a baka je istakla da joj je bilo važno da svi znaju kako je mališan dobro i da nije pretrpio nikakvu povredu.
Za majku, povratak sina bio je ogroman trenutak olakšanja, ali i razlog za bijes. Iako nije krivila starijeg čovjeka, jasno je naglasila da odgovornost snosi vrtić. Prema njenim riječima, osnovna obaveza odgojitelja jeste da se djeca predaju isključivo pravim roditeljima ili starateljima. Ovako ozbiljan propust mogao je imati tragične posljedice.
- Odgovornost vrtića bila je u centru pažnje jer su roditelji tražili objašnjenje.
- Incident je pokrenuo istragu nadležnog Ureda za obrazovanje i brigu o djeci u državi Novi Južni Vels.
- Policija je takođe obaviještena, ali protiv djeda nije pokrenuta službena istraga, budući da je bilo jasno da je greška bila nenamjerna.
Roditelji u tom predgrađu sada s pravom traže podizanje sigurnosnih mjera. Ako se ovakva situacija mogla dogoditi jednom, postoji strah da bi se mogla ponoviti. Zamisliti scenarij u kojem djed ne bi primijetio razliku ili u kojem bi dijete odveo na drugo mjesto, izaziva jezu i strepnju. Incident je postao snažan podsjetnik koliko je važno da ustanove koje brinu o djeci rade besprijekorno i odgovorno.
Ova priča otkriva i ljudsku stranu starijeg čovjeka. U želji da pomogne porodici i preuzme svog unuka, nesvjesno je načinio grešku koja ga je duboko pogodila. Prema riječima njegove supruge, iako se sve završilo bez posljedica, on sada nosi osjećaj grižnje savjesti i teško prihvata ono što se dogodilo. Dijete je brzo vraćeno majci, ali nelagoda i trauma za sve uključene ostaju.
- Za majku: to je bila noćna mora i trenutak u kojem je iskusila gubitak djeteta, makar i na kratko.
- Za djeda: šok i stid zbog greške koju nije mogao ni zamisliti.
- Za vrtić: velika opomena i obaveza da uvedu strože mjere kontrole.
Na kraju, svi su bili zahvalni što je dijete sigurno vraćeno i da cijela drama nije imala tragičan ishod. Ali ponedjeljak koji je započeo kao običan dan, ostat će urezan u sjećanje svih kao podsjetnik koliko je sigurnost djece krhka i koliko je povjerenje roditelja dragocjeno. Ovaj događaj pokazuje da se u samo nekoliko minuta može promijeniti nečiji život i da nepažnja u radu s djecom nikada ne smije biti opcija.
