Danas ćemo pisati o nekoliko savjeta koji će vam pomoći da uzgojite đumbir kod kuće i da obezbjedite zalihu za cijelu porodicu tokom cijele godine, a kako ćete uspjeti u tome pročitajte u nastavku.
Đumbir se kroz vijekove smatrao jednom od najkorisnijih biljaka kada je riječ o njegovoj ljekovitoj primjeni i upotrebi u kuhinji. Njegova sposobnost da ojača imunitet, ublaži upalne procese, olakša varenje i unese osveženje u tijelo i um, čini ga pravim saveznikom zdravlja, osobito u hladnijim danima kada su prehlade i virusi češći. Iako se obično kupuje u prodavnicama u obliku svježeg korijena, zapravo je vrlo jednostavno uzgojiti ga kod kuće, čak i ako nemate vrt ili veći prostor.
Za uspješan uzgoj đumbira u zatvorenom prostoru, nije potrebno mnogo. Najvažnije je imati volju, malo strpljenja i odgovarajuće uslove za rast biljke. Prvi korak je odabir zdravog korijena đumbira. Treba tražiti svjež, čvrst i mesnat komad koji ima izražene „okce“ – to su mali pupoljci iz kojih biljka kasnije razvija izdanke. Ovakav đumbir se može naći na pijaci ili u trgovinama, ali treba izbjegavati one isušene ili oštećene.
Kada se pronađe odgovarajući korijen, slijedi faza sadnje. Neophodna je široka saksija s dobrom drenažom kako bi se spriječilo zadržavanje vode, jer đumbir ne podnosi vlagu koja se zadržava u zemlji i može dovesti do truljenja. Iako posuda ne mora biti duboka, važno je da ima dovoljno prostora u širinu jer se đumbir širi horizontalno. Tlo treba biti rastresito i bogato humusom, pa se preporučuje mješavina običnog baštenskog zemljišta i komposta.
- Sadnja se obavlja tako da se komad korijena postavi horizontalno, s pupoljcima okrenutim prema gore. Prekriva se s 2 do 3 centimetra zemlje, a zatim se pažljivo zaliva. Đumbir traži umjerenu vlagu, pa se mora paziti da se tlo ne natopi previše. Prskanje listova mlakom vodom posebno koristi biljci ako se uzgaja u suvoj prostoriji.
Optimalni uslovi podrazumijevaju toplo mjesto sa indirektnim svjetlom. Direktno sunce može oštetiti mlade listove, zato je bolje smjestiti saksiju uz prozor gdje je svjetlost blaga i difuzna. Idealna temperatura za razvoj đumbira kreće se između 20 i 25 stepeni Celzijusa, što je lako ostvarivo u zatvorenom prostoru.
Tokom rasta, biljci je potrebna prihrana. Tečno organsko đubrivo koje se dodaje jednom mjesečno pomoći će biljci da razvije snažan i zdrav korijen. Takođe će podstaći rast zelenih izdanaka i osigurati da biljka ima sve potrebne hranjive tvari.
Berba đumbira moguća je nakon četiri do šest mjeseci od sadnje. Zanimljivo je to što se korijen može djelimično brati – odlomiti jedan njegov dio, a ostatak ostaviti da nastavi s rastom. Na taj način moguće je imati stalnu zalihu đumbira bez potrebe za ponovnim sađenjem.
Prednost domaćeg uzgoja nije samo u svježini, već i u otpornosti biljke. Đumbir rijetko obolijeva, a štetočine ga uglavnom zaobilaze. Ipak, preporučuje se povremeni pregled listova, odstranjivanje žutih ili oštećenih dijelova, te redovno održavanje higijene saksije kako bi biljka ostala snažna i vitalna.
Uzgoj đumbira kod kuće ne zahtijeva veliko znanje iz botanike, niti posebne uslove. Dovoljno je malo truda, redovno zalivanje i prava pozicija u stanu ili na terasi. Osim što donosi finansijsku uštedu, uzgoj vlastitih biljaka može imati i terapeutski efekat, jer kontakt s prirodom smiruje i donosi zadovoljstvo.
- Kada se jednom naviknete na korištenje vlastitog đumbira, biće vam teško vratiti se na kupovne varijante. Bilo da ga koristite za pripremu čajeva, kao začin u kuhinji ili u prirodnim receptima za jačanje zdravlja, domaći đumbir pruža ne samo bolji ukus već i sigurnost u pogledu porijekla i kvaliteta.
Uz dovoljno strpljenja, ova biljka može postati stalni dio kućne apoteke i kuhinje, a njen uzgoj još jedna lijepa navika koja obogaćuje svakodnevicu. Ovaj prirodni lijek, uzgajan sopstvenim rukama, može postati dragocjen saveznik u borbi protiv brojnih tegoba i način da se zdravlje njeguje jednostavno, ali efikasno.
