Priča novinarke Džejmi Siton otkriva složenu životnu stvarnost žene koja se kretala između dva svijeta – onog privilegovanog i onog u kojem se bori da preživi. Njeno odrastanje bilo je obilježeno kontrastima: kod majke, gdje je novac bio oskudan i gdje su osnovne potrebe često bile izazov, i kod oca, koji ih je vodio na putovanja privatnim avionima, pružajući uvid u potpuno drugačiji životni stil. Takvo djetinjstvo ostavilo je snažan trag – naučila je da se ponaša kao da ima sve, i kada to nije bio slučaj.
Kao mlada djevojka, Džejmi je gajila ambiciozne snove. Tokom srednje škole čistila je kuće ne bi li parirala izgledu svojih bogatijih vršnjakinja. Na fakultetu je čak ostala bez krova nad glavom, spavala u studentskim domovima zauzvrat za održavanje čistoće. I pored toga, nikada sebe nije doživljavala kao osobu u siromaštvu – ona je vjerovala da pripada svijetu izobilja.
Život joj se drastično mijenja kada upoznaje budućeg supruga u Južnoj Africi – uspješnog i perspektivnog računovođu. Ubrzo njih dvoje sele u Singapur, zatim u Tajland, gdje žive luksuznim životom. Imali su vozača, kućnu pomoćnicu, bazen, djeca su pohađala prestižne škole – svakodnevica im je nalikovala snu. Iako su mogli da se potpuno prepuste toj lagodnosti, Džejmi je insistirala na tome da zadrži sopstveni identitet i finansijsku nezavisnost.
- Pisala je za renomirane magazine
- Pokrenula je svoj biznis
- Odbijala je da bude samo pratilja uspješnog muža
No, njen unutrašnji mir bio je baziran na materijalnoj sigurnosti koju je njen suprug omogućavao. Kada su odlučili da se vrate u SAD kako bi djeci obezbijedili „normalnije“ odrastanje, došlo je do preokreta. Suprug je napušta – zbog druge žene koja je bila trudna.
Džejmi ostaje sama s djecom u malom gradu u Nju Hempširu, dok bivši partner započinje novi život u Njujorku. Privilegije nestaju i zamjenjuje ih svakodnevna borba da plati račune i obezbijedi djeci najosnovnije.
- Radi kao freelance novinarka
- Čeka isplate kako bi mogla otići u prodavnicu
- Zimi ponekad nema grijanje
U tom novom životu razlike između nje i starih prijatelja postaju bolno očigledne. Dok oni planiraju ljetovanja u Toskani ili luksuzne izlete, ona razmišlja kako da kupi hljeb i mlijeko. Pozivi na zajednička putovanja, iako iskreni, za nju postaju izvor dodatnog stresa
Kada jednom pokušava da plati večeru prijateljima u znak zahvalnosti, osjeća kako se guši u panici. Iako su prošle godine od razvoda, osjećaj gubitka stabilnosti i dostojanstva ne prolazi. U 52. godini, priznaje da nije zamišljala da će živjeti s tolikom neizvjesnošću. Snažna želja da bude uzor djeci tjera je da ostane pribrana, ali tuga zbog izgubljenog života nikada ne nestaje u potpunosti.
Otvorila je sopstveni račun, zaposlila se kao urednica. U početku je plakala svaki dan na poslu, ali mala plata koju je sama zarađivala postajala je simbol nove vrste slobode. Razvod je trajao gotovo četiri godine, a alimentacija koju je dobila bila je simbolična. Morala je da se preseli u manji dom, da se odrekne skoro svega i da stalno pronalazi načine da zaradi dodatnih 2.000 dolara mjesečno.
- Djeca više ne putuju po svijetu
- Ona stalno računa koliko može potrošiti
- Izlasci, odjeća, pokloni – sve je postalo luksuz
Džejmi ne pokušava da romantizuje svoje iskustvo. Kaže da bi voljela da može reći kako je siromaštvo oplemenilo njen duh ili naučilo dubokim životnim lekcijama – ali ne želi da laže. Istina je, kako kaže, da mrzi što više nema novac. Siromaštvo nije plemenito, ono iscrpljuje. Novac ne donosi nužno sreću, ali donosi sigurnost. A sigurnost znači slobodu da dišeš, planiraš i osjećaš se dostojanstveno.
Najviše boli saznanje da njena djeca, kada gledaju stare fotografije, ne žale za luksuzom, već za porodičnim jedinstvom. Ne žude za destinacijama, već za vremenom kad su svi bili zajedno. I tu nema cijene – jer ono što najviše nedostaje nije luksuz, već toplina i prisutnost koje novac ne može da zamijeni.
