Biljka o kojoj danas pišemo već godinama čuva status jedne od najdražih biljaka širom svijeta. Mnogi je zovu i drvo novca zbog zelenih listova koji podsjećaju na novčanice.
U svijetu sobnog bilja malo koja biljka uspijeva spojiti ljepotu, otpornost i simboliku kao Zamiokulkas zamiifolia, poznat među ljudima i kao biljka novca ili zlatni palac. Upravo zbog svoje izdržljivosti, ali i dekorativnog izgleda, ova biljka već dugi niz godina uživa popularnost u domovima, posebno među onima koji nemaju mnogo vremena za svakodnevnu njegu biljaka. Njeni tamnozeleni, sjajni listovi, čvrsti i pravilno raspoređeni, donose osjećaj egzotične elegancije i lako se uklapaju u svaki prostor, bilo da se radi o dnevnoj sobi, kancelariji, hodniku ili čak kupaonici.
Mnogi su primijetili da biljka opstaje bez puno pažnje, a pojedinci su uvjereni da joj previše njege čak i škodi. No, iako zamiokulkas može preživjeti zanemarivanje, on tek uz pravu njegu pokazuje svoj puni potencijal. A ono što mnoge iznenađuje jeste činjenica da može i cvjetati – rijetko, ali ne i nemoguće. Ključ za takav uspjeh nije samo u zalijevanju ili lokaciji, već u pažljivom usklađivanju svih faktora koji biljku podsjećaju na njeno prirodno stanište – Tanzaniju i Zanzibar, gdje ona buja u periodima visoke vlažnosti i plodnog tla.
- Jedan od važnijih faktora za postizanje cvatnje je vlaga u zraku. Dok su zimi domovi često isušeni centralnim grijanjem, zamiokulkas tada najčešće stagnira. Idealna vlažnost za ovu biljku iznosi 50 do 60%, što se može postići jednostavnim prskanjem okolnog zraka običnom vodom ili korištenjem ovlaživača. Tako se stvara mikroklima koja pogoduje razvoju pupoljaka.
Drugi faktor koji se često zanemaruje je svjetlost. Iako će biljka opstati i u sjeni, za rast i osobito cvatnju potrebna joj je obilna svjetlost – čak i do 16 sati dnevno. Idealan položaj je prozor okrenut prema istoku ili zapadu, a zimi joj dodatna rasvjeta LED lampom može značajno pomoći. Svjetlost je, uz vlagu, temelj njenog razvoja.
Tijekom zime, biljci treba omogućiti i period odmora. Manje zalijevanja i niža temperatura omogućavaju da se zamiokulkas regenerira, što će rezultirati snažnijim rastom u proljeće. Taj ciklus odmora i rasta veoma je važan za poticanje prirodnih procesa u biljci.
Cvijet zamiokulkasa, kada se napokon pojavi, nisko je smješten i raste direktno iz tla. Ne nalazi se na vrhu listova, kao kod većine sobnog bilja, već iz korijenske baze. Obično je duguljast, svijetložut i podsjeća na cvijet spatifiluma. Iako nije naročito upadljiv, njegovo pojavljivanje predstavlja svojevrstan nagovještaj da je biljka zadobila baš ono što joj je trebalo.
Ako zamiokulkas ne pokazuje znakove rasta duže vrijeme, moguće je da mu nedostaje prostora u tegli ili hranjivih tvari. Presadnja u novu posudu s propusnim tlom, pogodnim za sukulente, može napraviti veliku razliku. Na dno posude poželjno je staviti ekspandiranu glinu za dobru drenažu, jer prekomjerna vlaga u korijenu najčešće uzrokuje truljenje i propadanje biljke.
Kako bi biljka dobila dodatni poticaj za rast, korisno je uvesti prirodnu prihranu. Gnojivo od kore banane, koje je bogato kalijem i fosforom, može poslužiti kao odličan dodatak, naročito ako se ostavi u vodi nekoliko dana prije korištenja. Želatina pomiješana s vodom je još jedan izvor dušika, a redovnom primjenom ojačava listove i potiče razvoj. Oni koji imaju akvarij mogu koristiti vodu iz njega jer sadrži prirodne otpadne tvari korisne za biljke. Dodatno, čaj od koprive kao prirodni pripravak bogat mineralima može služiti za zalijevanje, pomažući oporavku i jačanju biljke.
- Zamiokulkas je biljka koja odlično pristaje onima koji vole uredan i sofisticiran izgled doma, ali ne žele svaki dan razmišljati o biljkama. Njegova izdržljivost ne znači da treba biti zaboravljen, već da je spreman izdržati i kraće periode nepažnje. Ipak, kada se spoje osnovni uvjeti – svjetlost, vlaga, hranjiva tvar i prostor za korijen – on uzvraća rastom, ljepotom i u rijetkim slučajevima – cvijetom.
U konačnici, ovaj tropski stanovnik sa sobom donosi i dozu simbolike. Njegova povezanost s blagostanjem, dugovječnošću i unutrašnjim mirom čini ga ne samo ukrasom prostora, već i tišim podsjetnikom na snagu ravnoteže – između onoga što dajemo i onoga što očekujemo zauzvrat.
