Veliki broj ljudi se u posljednej vrijeme bori sa viškom kilograma, a za to je uveliko zaslužan život kojim živimo. Veliki je broj restorana brze hrane kojim malo ko može odoliti a to vremenom donese višak kilograma.
Kada se govori o višku kilograma, najčešće se pomisli na prekomjernu ishranu, hormonske disbalanse ili nedostatak fizičke aktivnosti. Iako su ti faktori važni, iza fizičkih znakova poput masnih naslaga i pojačanog apetita često stoje dublji, emocionalni uzroci. Telo ima sposobnost da ne akumulira samo masnoću, već i potisnute emocije poput straha, stida, bespomoćnosti, usamljenosti i anksioznosti. Nije uvijek u pitanju samo „previše hrane“, već često i „previše osjećanja“.
Postoji koncept poznat kao psihosomatski višak kilograma, koji ukazuje na to da psihički i emocionalni sadržaji mogu da utiču na ponašanje u ishrani, metabolizam, pa i na način na koji doživljavamo vlastito tijelo. To ne znači da je višak kilograma zamišljen ili nestvaran, već da unutrašnji konflikti mogu imati vrlo stvarne fizičke posljedice.
- Jedan od primjera je Marina, žena koja se godinama bezuspješno borila s težinom. Sve dijete, vježbe i pokušaji gubitka kilograma nisu dali trajne rezultate. Tek kada je na terapiji otvorila priču o gubitku majke, postalo je jasno da se njena težina pojavila kao odgovor na emocionalnu prazninu. Hranom je pokušavala da ispuni ono što je iznutra nedostajalo. Tjelesna masa je postala način da „postoji“, da se osjeti, da bude „puna“ kada se u duši osjećala prazno.
Višak kilograma može biti i psihološka poruka: „Plašim se“, „Ne osjećam se sigurno“, „Ne želim da mi se približavaju“, „Želim da se sakrijem“, „Treba mi zaštita“. Masni slojevi postaju svojevrsna emocionalna barijera, štit protiv bliskosti, pogleda, pa čak i protiv samog sebe. Jedna mlada žena, Alina, nosila je višak kilograma nakon traumatičnog iskustva zlostavljanja u mladosti. Vjerovala je da će time što postane fizički neprivlačna izbjeći dalju povredu. Težina je postala zaštitni omotač, ali i teret koji je teško nositi.
Mnoge osobe prejedanjem pokušavaju da umire emocije koje ne znaju kako da izraze. Kada su anksiozni, traže nešto slatko jer ugljeni hidrati smiruju. Kada se osjećaju usamljeno, okreću se teškoj hrani koja im stvara privid emocionalne ispunjenosti. Kada su ljuti, ali nemaju način da ispolje bijes, hrana postaje supstitucija za agresiju.
- U tim trenucima, jedenje nije znak slabosti, već strategija preživljavanja. Dok ne postoji drugi mehanizam suočavanja, hrana ispunjava prazninu. Igor, uspješan menadžer, izjavio je da jede noću nakon stresnih situacija na poslu jer ne zna drugačije da se izbori sa pritiskom. Njegovo tijelo na taj način govori: „Pokušavam da se zaštitim najbolje što mogu.“
Višak kilograma može biti i signal narušenih granica. Osobe koje su od malena učene da budu poslušne, da ne prave probleme i da se ne ističu, ponekad nesvjesno grade svoje „mesto“ kroz fizičku prisutnost. Posebno je to izraženo kod žena koje su odrasle u okruženju u kojem su bile zanemarivane ili potcjenjivane. Tada se tijelo koristi kao način da „zauzmu prostor“ koji im emocionalno nije bio dozvoljen.
Kada osoba počne da gubi težinu, često se suočava sa unutrašnjim otporima. Promjena izgleda može izazvati strah, nesigurnost ili nepoznatu ranjivost. Tamara, žena koja je izgubila 15 kilograma, naglo je vratila sve. Kada je njen suprug počeo da je primjećuje, aktivirali su se potisnuti strahovi iz djetinjstva, i težina je ponovo postala zaštitni zid.
- Suočavanje s viškom kilograma nije samo fizički proces, već i emocionalno iscjeljenje. Potrebno je vratiti vezu sa sobom, svojim tijelom i osjećanjima. U tom procesu, nekoliko koraka može biti od pomoći:
– Psihoterapija, kako bi se istražili dublji uzroci i naučilo da se emocije izražavaju na zdrav način.
– Samosvijest, kroz pitanje: „Šta zaista osjećam?“ prije nego što posegnete za hranom.
– Rad sa tijelom, ne da biste ga kaznili, već da biste ga bolje osjetili i razumjeli.
U konačnici, težina često govori priču o boli, o pokušaju da se osjeti sigurnost. Umjesto borbe protiv tijela, potrebno je razviti odnos saradnje – ne protiv, već zajedno sa sobom.
