Život ima neobičan način da nas iznenadi. Često onda kada mislimo da smo konačno pronašli mir, dogodi se lom koji briše sve što smo strpljivo gradili. U nastavku teksta,procitajte više…..
Posao kojem smo posvetili godine nestane preko noći, prijatelji kojima smo vjerovali
okrenu leđa, a planovi na kojima smo temeljili budućnost rasprše se poput dima. U tom trenutku čovjek ostaje sam sa sobom, zbunjen i ranjiv, kao da mu se svijet urušava pred očima.
- U takvim trenucima, najvažniji razgovor nije onaj s drugima, već onaj koji vodi u tišini – razgovor sa samim sobom. Tada se javlja potreba za riječima koje vraćaju snagu, rečenicama koje podsjećaju da život ne prestaje u trenutku gubitka. One možda ne brišu bol, ali mijenjaju pogled na ono što dolazi. Upravo tu, u unutrašnjem prostoru, počinje proces obnove.
Najprije, tu je podsjetnik: „Ovo je samo trenutak, a ne kraj priče.“ Teške situacije nisu cijelo poglavlje, već samo stranica u knjizi života. Kada to shvati, čovjek lakše udahne i osjeti da će bol proći. Druga poruka, jednostavna a moćna, glasi: „I ovo će proći.“ Te tri riječi nose snagu vjekovne mudrosti – ništa nije vječno, pa ni tuga, ni očaj, ni osjećaj bespomoćnosti.
Nekada je dovoljno reći sebi: „Nisam ono što mi se događa – ja sam ono što biram postati.“ To je rečenica koja vraća kontrolu, jer pokazuje da okolnosti ne određuju sudbinu. Snaga se ne ogleda u izbjegavanju padova, već u tome što činimo nakon što ustanemo. Uz to dolazi i podsjećanje da čovjek ima pravo na bol, ali i na ozdravljenje. Suze, bijes i tuga ne poništavaju snagu – naprotiv, one je potvrđuju.
- Psihoterapeuti naglašavaju da je prihvatanje emocija ključni korak u procesu oporavka. Klinika „Laza Lazarević“ u Beogradu navodi da potiskivanje tuge produžava patnju, dok njeno prihvatanje stvara prostor za iscjeljenje (izvor: www.lazalazarevic.rs). Upravo zato rečenice koje priznaju pravo na bol postaju temelj unutrašnje ravnoteže.
Još jedna važna misao glasi: „Već sam preživio stvari za koje sam mislio da neću.“ Prisjećanjem na ranije borbe, čovjek shvata da je otporniji nego što vjeruje. Suze nisu znak slabosti – one su dokaz da je izdržao i preživio. Uz to, podsjećanje da nije neophodno znati sve odmah oslobađa od tereta. Dovoljno je dići se, udahnuti i napraviti mali korak. Put se otvara korak po korak.
- U ovim porukama krije se i podsjetnik na unutrašnju snagu koju mnogi tek otkrivaju u trenucima krize. Krize nisu samo lomovi – one su prilike da se pronađu slojevi hrabrosti i odlučnosti koji su do tada bili skriveni. I ono što se često zaboravlja: svaka emocija ima pravo postojati. Tuga, strah, pa i bijes nisu neprijatelji – oni su prirodni odgovori na gubitak.
Prema pisanju portala „Nova.rs“, psiholozi u regionu ističu da upravo dozvola da se emocije izraze smanjuje rizik od depresije i vraća osjećaj kontrole nad životom (izvor: www.nova.rs). To je dokaz da rečenice koje legitimišu emocije nisu samo prazne riječi, već konkretna zaštita mentalnog zdravlja.
- I na kraju dolazi možda najvažnija rečenica: „Ovdje je moj novi početak.“ Kada se ruši ono staro, rađa se prostor za nešto novo. To može biti prilika da čovjek prvi put iskreno bira šta želi, da prestane živjeti prema tuđim mjerilima i stvori život koji nosi njegov lični pečat. Ruševine mogu biti plodno tlo, ako se iz njih iznikne nova snaga.
Portal „Danas“ je u svojim tekstovima o mentalnoj otpornosti naveo da upravo ljudi koji nakon krize pronađu novi smisao češće izgrade stabilnije i kvalitetnije živote od onih koji nisu prošli kroz teška iskušenja (izvor: www.danas.rs). To je snažan podsjetnik da kraj jednog puta ponekad znači i početak mnogo ljepšeg.
- Ovih devet rečenica nisu čarolija – one neće vratiti izgubljeno niti izbrisati bol. Ali mogu promijeniti ono najvažnije: unutrašnji stav. Kada čovjek promijeni pogled iznutra, mijenja se i način na koji svijet reaguje na njega. Ne preko noći, već polako i trajno. Zato, kada se čini da je sve gotovo, vrijedi stati, udahnuti i reći sebi riječi koje vraćaju snagu. Jer ponekad, baš jedna rečenica može postati prva cigla u izgradnji novog života