Ako ste se ikada pitali kako u tri koraka da postignete da vas poštuju ljudi dananašnji članak je za vas. O čemu se radi pročitajte u nastavku.
Neki ljudi imaju naviku da stalno prelaze granice drugih, svjesno ili nesvjesno. Njima često ništa ne znači tvoja nelagodnost, tvoj pogled ili suptilno povlačenje. Oni reaguju tek kada im se jasno i odlučno pokaže gdje je granica. Zato je važno da ne ćutiš kada osjetiš da te neko potcjenjuje, omalovažava ili narušava tvoje dostojanstvo.
Nije uvijek pravi odgovor zadržati mir ili biti ljubazan. Ljubaznost ponekad može samo produžiti patnju – naročito prema ljudima koji ne čitaju signale, ne prepoznaju tvoju tišinu i nisu u stanju da osjete tvoju emocionalnu distancu. Oni neće stati dok ne naiđu na čvrsto i jasno “dosta je”.
U takvim situacijama, sasvim je u redu i zdravo za tvoje samopouzdanje da kažeš:
- “Nemoj tako da pričaš sa mnom.”
- “Prestani sada.”
- “Ovo mi ne prija.”
Možda si odrastao u uvjerenju da uvijek treba biti prijatan i ne praviti problem. Ali istina je da prava snaga nije u trpljenju, već u sposobnosti da se zaštitiš, da se postaviš, da kažeš – “ne može više ovako.”
Trpljenje nije vrlina ako ti uništava mir. Ako stalno guraš nelagodu pod tepih, ne štitiš nikoga – samo štetiš sebi. Uči da prepoznaš momenat kada treba reagovati, ne kada postane prekasno, već odmah kada osjetiš uznemirenost.
Mnogo puta ljudi nisu ni svjesni da nekome čine nepravdu. Za njih su riječi koje te pogađaju možda samo “šala”, “navika iz kuće” ili “način komunikacije”. Ako ćutiš, ako klimaš glavom i pokušavaš se nasmiješiti, oni misle da je sve u redu. I kada konačno reaguješ, iznenade se jer nisu vidjeli znakove.
Zato:
- Reci odmah kada ti nešto zasmeta
- Govori jasno, bez optuživanja, ali bez ublažavanja
- Ne čekaj da bol postane nepodnošljiva
Rečenica poput: “To mi ne odgovara. Osjećam se loše kad to kažeš i ne želim takav način razgovora.” može biti dovoljna da druga osoba shvati da je vrijeme da prestane.
Međutim, nekad čak ni to nije dovoljno. Možda se ponašanje druge osobe ne promijeni, ili možda samo kratkotrajno. I to je u redu – jer kada jednom izgovoriš svoje granice, one počinju da postoje, barem za tebe. Poštovanje počinje onda kada ti sebe počneš poštovati.
U pojedinim slučajevima, najbolje što možeš da učiniš jeste da se povučeš. Nije ti potrebna svađa, nije ti potreban dramski prekid. Dovoljno je da prestaneš da ulažeš tamo gdje se tvoje prisustvo ne vrednuje.
- Prestani da se javljaš prvi
- Ne iniciraj susrete
- Smanji komunikaciju na osnovni minimum
Bez objašnjavanja, bez osjećaja krivice. Distanca je često najtiši, ali i najjasniji oblik postavljanja granice.
Ponekad su ti ljudi upravo oni koje si dugo poznavao – porodica, stari prijatelji, kolege s kojima dijeliš istoriju. I to čini stvar težom. Ali ni bliskost iz prošlosti ne može opravdati kontinuirano narušavanje tvoje vrijednosti. Ako te neko redovno umanjuje, izaziva tjeskobu ili ti stvara osjećaj manje vrijednosti, onda to nije osoba koja zaslužuje tvoju blizinu – bez obzira na zajedničku prošlost.
Povlačenje ne mora biti drastično. Dovoljno je:
- Da ne daješ više nego što dobijaš
- Da ne tražiš pažnju gdje je nema
- Da napraviš prostor za sebe
Udaljenost može liječiti više nego hiljadu riječi.
Ne traži poštovanje. Ne moli za njega. Ako se moraš boriti da bi ga dobio – ono nikada nije bilo iskreno. Prava mjera poštovanja su djela, a ne riječi. Ako ta djela ne vidiš, onda je tvoja energija potrebna negdje drugdje, gdje će biti uzvraćena.
I najvažnije – slušaj svoju intuiciju. Ako se u prisustvu određene osobe stalno osjećaš iscrpljeno, potcijenjeno ili nevidljivo – vjeruj tom osjećaju. Nije to preosjetljivost. To je znak. Neki ljudi jednostavno nemaju kapacitet da te zaista cijene – i to nije tvoja greška. Tvoj zadatak nije da ih preodgajaš, već da sebe zaštitiš.
Ne moraš objašnjavati nikome svoje granice. Ako ih neko ne poštuje, onda ih i ne zaslužuje. Jer na kraju, poštovanje se ne traži – ono se daje. Kad ga nema, ne pitaj zašto. Samo idi.
