Danas smo odlučili pisati o Josipu Brozu Titu koji je bio najznačajniji političar bivše države Jugoslavije.
I desetljećima nakon smrti Josipa Broza Tita, ime ovog državnika i dalje izaziva interes, polemike i brojne spekulacije. Među najzagonetnijim pitanjima koja prate njegov lik jeste ono o mjestu njegovog vječnog počinka – da li se zaista nalazi u Kući cvijeća u Beogradu, kao što tvrdi službena verzija, ili je riječ o dobro čuvanoj tajni?
Tito je preminuo 4. svibnja 1980. godine, nakon moždanog udara i dužeg boravka u komi. Njegova smrt izazvala je talas tuge širom bivše Jugoslavije, dok je sprovod, održan četiri dana kasnije, okupio brojne svjetske državnike, čineći ga jednim od najvećih diplomatskih događaja 20. stoljeća. No, uprkos svečanoj atmosferi i službenim izjavama, sumnje u autentičnost pogreba pojavile su se gotovo istog trena.
Postojale su tvrdnje da Tito uopće nije bio u lijesu koji je bio izložen u Saveznoj skupštini. Prema izjavama Obrena Đorđevića, nekadašnjeg šefa SDB-a Srbije, umjesto tijela u lijesu je navodno bio pijesak, korišten kao teret. Cilj je, prema toj verziji, bio da se javnosti prikaže simboličan sprovod, dok je pravo tijelo skriveno ili uklonjeno iz drugih razloga.
Plan je, prema nekim izvorima, isprva bio da se Tito balzamira i izloži u posebnom mauzoleju, po uzoru na Lenjina u Moskvi. No, zbog brojnih hemikalija koje su mu ubrizgane prije smrti, tijelo se počelo ubrzano raspadati, šireći neugodan miris, pa se od te ideje odustalo.
- Lijes prekriven jugoslavenskom zastavom bio je centralni dio ceremonije
- Izvještaji tvrde da je sadržaj lijesa bio simboličan
- Pitanja o izostanku petokrake na mramoru Kuće cvijeća dodatno podstiču sumnje
Postoji i priča da je obdukcija trajala šest sati, a da su ljekari nakon nje morali biti prebačeni na Brdo kod Kranja radi odmora, što svjedoči o psihičkom i fizičkom naporu tog zadatka. Tijelo je najprije stavljeno u metalni kontejner, zatim u hrastov lijes, a tačan put i sudbina tih posmrtnih ostataka i danas su predmet nagađanja.
Joška Broz, Titov unuk, često je govorio o svom djedu, pokušavajući pojasniti brojne nepoznanice. Jednom prilikom je izjavio da je najveća Titova greška bila što nije blokirao donošenje Ustava iz 1974. godine. Tito je, iako svjestan da taj dokument slabi saveznu strukturu države, kao uvjereni demokrat, ipak odlučio ispoštovati volju Skupštine, uprkos unutrašnjem otporu.
- Tito je deset dana odlagao potpisivanje Ustava
- Ključne uloge u tom procesu imali su Edvard Kardelj i Steva Krajačić
- Među potpisnicima bili su i Mika Špiljak te Kiro Gligorov
Krajačić je, navodno, imao ključnu ulogu u smjeni Aleksandra Rankovića, koristeći prisluškivanje i druge metode. Iako je Ranković bio uklonjen s političke scene, ostao je lojalan Titu, s kojim je, kako se tvrdi, imao i rodbinske veze.
Ni Jovanka Broz, Titova supruga, nije bila pošteđena špekulacija. Prema Joški, bila je zaštitnički nastrojena, a ne opsjednuta moći, kako se često prikazivalo. Njen pokušaj da sastavi popis generala iz Like, navodno iz potrebe da zaštiti Tita, kasnije je korišten protiv nje. Stane Dolanc i Nikola Ljubičić su, tvrdi se, instrumentalizovali te informacije da bi je politički neutralisali.
U sedamdesetim godinama, Tito je često bio u kontaktu sa stranim ličnostima, uključujući holivudske glumce koji su dolazili u Jugoslaviju radi snimanja partizanskih filmova. Ti kontakti dodatno su učvrstili njegov međunarodni imidž i poziciju Jugoslavije kao nesvrstane sile.
- Tito je bio politički lider, vojni komandant i diplomatski simbol
- Njegove veze sa Zapadom i Istokom bile su uravnotežene i strateške
- Njegova smrt ostavila je prazninu koju nijedan lider više nije mogao popuniti
Unatoč brojnim pokušajima da se razjasne detalji njegove smrti i sahrane, pitanje gdje se zapravo nalaze Titovi posmrtni ostaci i dalje ostaje bez odgovora. Mnogi i danas posjećuju Kuću cvijeća, postavljajući sebi isto pitanje: “Je li on zaista tu?”
Ova misterija, isprepletena politikom, legendama, prećutanim informacijama i ličnim interesima, samo dodatno učvršćuje poziciju Josipa Broza Tita kao jedne od najintrigantnijih ličnosti jugoslavenske i svjetske povijesti. Tajne koje okružuju njegov kraj možda nikada neće biti potpuno otkrivene – i upravo zato fascinacija njime i dalje traje.
