Nakon što je moj suprug već neko vrijeme boravio u Njemačkoj zbog posla, odlučila sam da mu se pridružim nekoliko mjeseci nakon rođenja naše kćerkice. Preseljenje u novu zemlju donijelo je mnogo izazova – jezik koji nisam govorila, nepoznato okruženje i osjećaj usamljenosti bili su svakodnevica. Ipak, nismo mogli ni naslutiti da će nas jedno obično veče staviti pred iskušenje koje ćemo dugo pamtiti.
Dok je moj muž radio noćnu smjenu, ostala sam sama s bebom u našem malom stanu. Isprva je sve izgledalo uobičajeno, ali ubrzo je beba počela neprestano plakati. Pomislila sam da je samo nervozna, no nakon što sam joj izmjerila temperaturu i vidjela 38,3°C, obuzela me panika. Bila sam sama, preplašena i nisam znala kome da se obratim, jer nisam govorila njemački jezik.
U pokušaju da nađem pomoć, krenula sam od vrata do vrata, kucajući kod susjeda, ali niko nije odgovarao. Osjećaj bespomoćnosti je rastao. U tom trenutku, kada sam se gotovo vratila u stan noseći svoju uplakanu bebu i tjeskobu, dogodilo se nešto neočekivano. Na stepeništu se pojavila starija žena, očigledno Njemica. Bez riječi, ali s toplinom u očima, ponudila je da pomogne.
Uvela nas je u svoj stan i bez oklijevanja počela brisati bebu alkoholom, naročito oko uški, vrata i leđa. Nisam znala šta da očekujem, ali nakon samo nekoliko minuta, temperatura je počela opadati, a moja kćerkica se konačno smirila i zaspala. Bez ijedne zajedničke riječi, žena mi je rukama pokazivala na desni i usta, pokušavajući mi objasniti da su zubići u pitanju.
Taj trenutak bio je pun olakšanja, ali i unutrašnje borbe. Moj suprug i ja smo vjernici, i u našem domu se alkohol strogo izbjegava – čak i za vanjsku upotrebu. Nisam imala snage da mu ispričam šta se zaista dogodilo, jer nisam znala kako bi reagovao. Ipak, ono što je bilo najvažnije te večeri jeste da je naša beba bila dobro.
U danima koji su uslijedili, razmišljala sam o toj noći, ali i o tome kako priroda nudi jednostavna rješenja koja često zanemarujemo. Podsjetila sam se na dvije izuzetne namirnice koje već generacijama pomažu ljudima u različitim krajevima svijeta – med i sušene datulje.
Ove namirnice nisu poznate samo po svom ukusu, već i po nevjerovatnoj otpornosti na kvarenje:
- Med, ako se pravilno skladišti, ne propada nikada. Njegova visoka kiselost, nizak sadržaj vlage i glukoza oksidaza koju dodaju pčele čine ga neprikladnim za razvoj bakterija i plijesni. U egipatskim grobnicama pronađene su posude s medom starim više od 3000 godina – i još uvijek je bio jestiv.
- Datulje imaju visoku koncentraciju prirodnog šećera i nisku vlagu, zbog čega dugo ostaju svježe i bezbedne za konzumaciju. Kroz istoriju su bile osnova ishrane nomadskih naroda zbog svoje energetske vrijednosti i otpornosti na toplotu.
Zajedno, ove dvije namirnice nisu samo hrana, već i simboli duhovnosti. U mnogim kulturama, posebno u islamskoj tradiciji, koriste se za prekid posta u ramazanu. Njihova vrijednost je prisutna i u tradicionalnoj medicini, gdje se primjenjuju za:
- Jačanje imuniteta
- Liječenje rana
- Obnavljanje energije
Ova iskustva su me naučila da znanje, empatija i brižnost ne poznaju granice jezika ili kulture. Starija žena nije znala moj jezik, ali je znala kako da pomogne. Njena gesta pokazala mi je koliko ljudskost može biti snažna kada je najpotrebnija.
Takođe, priroda nas podsjeća da su najdragocjenije stvari često najjednostavnije. U svijetu brzih rješenja, lako je zaboraviti koliko moćan može biti prirodan pristup. Bilo da je riječ o nježnoj ruci nepoznate žene ili drevnim namirnicama poput meda i datulja, prave vrijednosti ostaju postojane – tihe, ali moćne.
