Nada Obrić je poznata po svojoj ljubavi prema životinjama, a jedne prilike je imala i majmuna kao kućnog ljubimca kojem je dala ime Zvrle.
Za Nadu Obrić, njen ljubimac Zvrle nikada nije bio samo životinja, već istinski prijatelj i neraskidiv član porodice. Njihova priča počela je tokom njenog drugog braka, kada je majmunčić stigao u njihov dom kao poklon. Od prvog susreta bilo je jasno da između njih postoji posebna veza, koja je prevazilazila granice odnosa čovjeka i kućnog ljubimca.
Zvrle je postao prisutan u svim porodičnim i profesionalnim trenucima. Publika ga je zavoljela gotovo jednako kao i njegovu vlasnicu, jer je znao da ukrade pažnju svojom razigranošću i nestašlucima. Njegova inteligencija, toplina i osebujan karakter pretvorili su ga u legendu muzičke scene. Obožavaoci su mu donosili poklone, pokazujući da je njegova pojava bila jedinstvena i neponovljiva.
Njihov odnos bio je daleko dublji od uobičajenog. Zvrle je znao osjetiti raspoloženje svoje vlasnice. Kada je Nada bila tužna, postajao je miran, kao da je želio da je utješi. U trenucima njene sreće, dijelio je istu energiju i donosio osmijehe. Njegove male nepodopštine – krađa nakita, upadi u kuhinju u potrazi za slatkišima, izvlačenje novčanica iz džepova gostiju – ostale su upamćene kao znak njegove znatiželje i bistrine.
Nažalost, bajkovita priča završila se tragično. Zvrle je često boravio u automehaničarskoj radionici Nadinog supruga, punoj hemikalija i opasnih predmeta. Radoznalost ga je koštala života – otvorio je čep akumulatora i popio kiselinu. Umro je odmah, a Nada je taj gubitak doživjela kao smrt člana porodice. Bol je dugo nosila u sebi, shvativši da ljubav prema životinjama mora ići ruku pod ruku sa pažnjom i odgovornošću.
Kako je prenio portal Blic.rs, Nada je često govorila da ju je ova tragedija naučila važnoj lekciji: vlasnici moraju misliti o svakom detalju u životinjskom okruženju. Apelovala je na ljude da budu svjesni skrivenih opasnosti, jer ljubav bez brige i opreza nije dovoljna.
Njegova odanost bila je nesvakidašnja. Iako je Nada pokušala pronaći partnerku za Zvrleta, pokazalo se da on ne želi nikoga osim nje. Kada su pred njega doveli ženku, reagovao je zbunjeno i nezainteresovano. Njegova povezanost s Nadom bila je toliko snažna da ju je stavljao iznad svih drugih.
U razgovoru za Kurir.rs, Nada je priznala da je bol zbog Zvrletove smrti bila jednaka gubitku bliske osobe. Praznina koju je ostavio nije mogla biti ispunjena slavom niti muzičkim uspjesima. Često je ostajala budna noćima, prebirajući uspomene na njegove nestašluke, sjećajući se kako je znao da je oraspoloži ili da se skloni kada bi primijetio pijane goste. Upravo ta njegova osjetljivost i emotivnost činile su ga posebnim.
Zvrle je bio i pravi šaljivdžija. Njegova posebna „specijalnost“ bila je krađa novca – vješto je izvlačio novčanice iz džepova ljudi u radionici. Dešavalo se da ljudi pomisle da su pokradeni i da žele zvati policiju, dok se kasnije nije otkrivalo da je „lopov“ zapravo mali majmun. Još jedna upečatljiva osobina bila je njegova reakcija na pijane goste – povlačio bi se, pokazivao nelagodu ili čak otpor, kao da je znao razlikovati normalno od neprirodnog ponašanja.
Kako je pisala Nova.rs, Nada je naglašavala da je upravo zahvaljujući Zvrletu naučila mnogo o karakteru životinja i njihovoj sposobnosti da osjećaju. Životinje, govorila je, razumiju i tugu i sreću, a njihova odanost može biti jednako snažna kao i ljudska.
Više od dvije decenije nakon njegove smrti, uspomene na Zvrleta i dalje žive. Iako ga nema fizički, Nada Obrić često ističe da je on i dalje prisutan u njenom životu – kroz sjećanja, emocije i muziku. Za nju, priča o Zvrletu nije samo privatno sjećanje, već i univerzalna poruka o privrženosti, vjernosti i odgovornosti prema životinjama.
Njihova priča pokazuje da ljubimci nisu prolazna zanimacija niti hobi, već članovi porodice. Oni traže pažnju, zaštitu i razumijevanje, a zauzvrat daju ljubav koja se ne može mjeriti ničim. Nada je kroz Zvrleta pokazala koliko životinje mogu obogatiti ljudski život i koliko snažna može biti veza između čovjeka i njegovog ljubimca.
- Ljubav i odgovornost prema ljubimcima idu ruku pod ruku
- Životinje osjećaju sreću, tugu i privrženost jednako kao ljudi
- Uspomene na njih ostaju snažne i trajne, baš kao i na ljude
