Duško Tošić se nakon završetka fudbalske karijere odlučio oprobati u drugim vodama. Naime, odlučio je krenuti putem ugostiteljstva, a nakon toga se pronašao u svijetu nekretnina.
Kažu stari ljudi – ne znaš koliko si jak dok ne prebrodiš ono što bi druge slomilo. I ne znaš koliko si čovjek dok ti život ne uzme sve, pa ti ostane samo karakter. Duško Tošić, nekada dijete iz siromašnog sela kraj Zrenjanina, zna tu istinu bolje od većine. Nije rođen s kašikom od zlata, ali jeste s dušom od čelika. Dok su drugi sanjali dresove i svjetla, on je sanjao toplu vodu i večeru bez brige. Danas, taj isti dječak živi san – ne zbog sreće, već zbog rada, tišine i strpljenja.
Nekad fudbalski as, danas biznismen sa vizijom, Duško Tošić nije jedan od onih koji se previše eksponiraju. Njegova snaga nikada nije bila u pričama, već u rezultatima koje ostavlja za sobom. Dok mnogi grade sliku o sebi na društvenim mrežama, Duško gradi zgradu – i to bukvalno.
Danas, na crnogorskoj obali, gradi luksuzne apartmane – ali ne kao investitor koji samo potpisuje papire. On je tu, među radnicima, među nacrtima, na gradilištu. Kako kažu oni koji ga poznaju, ni jedna cigla ne legne bez njegovog znanja.
Šta njegov projekat čini posebnim?
-
Vrhunska lokacija – tik uz more, s pogledom koji vrijedi milione.
-
Spoj prirode i luksuza – bez kiča, ali sa stilom.
-
Iskustvo s putovanja – zna šta gosti žele jer je sam proputovao svijet.
-
Rad s provjerenim ljudima – saradnici su mu prijatelji, ne poznanici sa interneta.
-
Uključenost – od temelja do fasade, ništa ne prepušta slučaju.
U ljeto kada bi mnogi birali ležaljku i koktel, Duško bira kacigu i radne čizme. Ne zbog novca, već zbog vizije. Jer, kako sam kaže – kad ti je nešto važno, ne puštaš to iz ruku.
Tošić danas živi život o kojem je nekada mogao samo da sanja. Vozi skupa kola, putuje s kćerkama po svijetu, ulaže u nekretnine. Ali nije zaboravio gladne noći, ni majčinu brigu za hljeb, ni što znači kad nemaš. I upravo zbog toga – ne rasipa.
-
Ne kupuje da bi se pokazao.
-
Ne gradi da bi ga novine slikale.
-
Ne živi da bi impresionirao – već da bi živio mirno.
Duško ne glumi. On djeluje. Njegova prošlost nije razlog za sram – već temelj na kojem danas zida budućnost za sebe i svoju djecu.
Nakon razvoda od Jelene Karleuše, sa kojom ima dvije kćerke, mnogi su očekivali drame, naslovnice, intervjue. Ali Duško ih je sve iznenadio. Nije izabrao skandal – izabrao je mir.
-
Sa kćerkama putuje, pokazuje im svijet.
-
Uči ih poštenju, radu i tišini.
-
Umjesto riječi, nudi primjer.
Jer zna: djeca ne slušaju šta govoriš, već gledaju šta radiš. A on im pokazuje kako se gradi karakter – ne galamom, već upornošću.
Za mnoge sportiste, kraj karijere donosi krizu identiteta. Neki izgube kompas, drugi se utope u nostalgiji. Ali Duško nije čekao da ga život pita “Šta sad?” – on je sam sebi postavio novo pitanje: “Šta dalje?”
I našao je teren na kojem sam određuje pravila. U građevini, u biznisu, u očinstvu – ne igra više protiv protivnika, već za cilj. I pobjeđuje, jer igra pametno, tiho i pošteno.
U vremenu kada se uspjeh mjeri brojem pregleda i lajkova, Tošić uspjeh mjeri mirnim snom, čvrstim temeljima i osmijehom svojih kćerki.
Duško Tošić danas ne juri slavu, jer ju je već imao. Ne traži potvrdu, jer zna ko je. Ne pokazuje se – pokazuje rezultate. Dok mnogi obećavaju kule i gradove, on ih stvarno gradi – blok po blok, tiho, sa srcem.
U njemu nema više sportiste na terenu – sada je tu otac, graditelj, čovjek s vizijom. I kad pogleda iza sebe, vidi put koji nije bio lak, ali je bio iskren. Zato je danas ono što jeste – pobjednik bez trofeja, ali sa čitavim životom kao nagradom.
Jer, kako reče neko blizak njemu:
“Duško ne trči više za loptom. Trči za stabilnošću. I to ga čini najvećim pobjednikom od svih.
