Milorad Mandić Manda je jedan od najpoznatijih glumaca na našim prostorima koji je glumio u velikom broju filmova i serija. Nažalost nas je prerano napustio, tačnije 15. juna 2016. godine kada mu je pozlilo usred predstave u Beogradu.
– Rijetkima je poznato da smo Andrija i ja zauzeli prvi red na tom nastupu. Prije nastupa uvijek bismo ga pozdravili poljupcem. Međutim, tog dana nismo stigli kako smo očekivali. Dok sam sjedio u prvom redu, svjedočio sam njegovom padu s čamca; u početku sam vjerovao da je orkestrirao trenutak kao da roni u vodu. Ipak, kad je ostao nepomičan, osjetio sam da nešto nije u redu. U potrazi za nekim tko bi potvrdio moju zabrinutost, ugledao sam Bobu Mićalović, koja je također bila prisutna sa svojom djecom, a njen izraz lica odražavao je moju zbunjenost.
Obuzeo me neki predosjećaj kad sam shvatio da nešto nije u redu. U tom sam trenutku pojurio na mjesto događaja, želeći da mu se oči zatvore; ipak su ostali otvoreni, signalizirajući problematičnu situaciju. Pažnja mi je bila podijeljena između njegove ležeće forme na pozornici i Andrije koji je sjedio u prvom redu i promatrao razvoj događaja. Nakon toga su zastori navučeni, a djeca su ispraćena iz dvorane, a mene su ostavili na pozornici, dok je moje devetogodišnje dijete ostalo izolirano. Ovu priču ispričala je glumica tijekom emitiranja serije “Survivors” na K1 televiziji.
Po dolasku hitne pomoći, Anastasia je kontaktirala stariju djecu svog supruga prije nego što je otišla u bolnicu. Nažalost, medicinsko osoblje joj je javilo da je Manda podlegla ozljedama.
U tom sam trenutku izjurila kako bih ga uvjerila da će sve biti u redu, jer sam bila dovoljno pribrana da znam gdje se moje dijete nalazi. Međutim, po dolasku ekipe hitne, primijetio sam da njihov odgovor traje duže. Stoga sam kontaktirao svu Mandinu djecu kako bih ih obavijestio da im je otac bolestan. Tijekom tog vremena počela sam se boriti s uznemirujućim osjećajem da je nešto strašno neizbježno, ispričala je glumica prije nego što je otkrila svoje početne probleme.
Odmah sam angažirala usluge psihologa i za sebe i za Andriju. Bilo mi je važno da ne prevarim sina koji je osjetio da nešto nije u redu. Kad je upitao: “Gdje je tata?”, odgovorila sam s potrebnom iskrenošću. Zauvijek ću pamtiti tjeskobu u njegovom kriku; Čvrsto sam ga zagrlio i pružio mu jastuk da udari onoliko snažno koliko želi. U tom trenutku je izrazio želju da više ne živi i oslobodio svoje emocije. Kad je počeo plakati, pronašla sam utjehu u spoznaji da nije u stanju emocionalne paralize, već da radi na procesuiranju svoje tuge.
- „Od ključne je važnosti da pokažete svoju briljantnost za moje dobro.
Anja je to mjesto ponovno posjetila samo dva tjedna nakon smrti supruga, okarakteriziravši to iskustvo kao iznimno stresno.
Prva kazališna predstava u kojoj sam sudjelovao postala je za mene traumatično iskustvo, koje se dogodilo samo dva tjedna nakon njegove smrti. Danju sam se osjećao kao da sam zarobljen u matrici, dok sam noću imao osjećaj da sam u limbu. Kako sam mogao konzumirati hranu kad on više nije bio prisutan? Kako bih mogao nastaviti postojati u njegovoj odsutnosti? Nastup u “Patriotima” za mene je bio ključna odluka; Na kraju sam odlučio da imam pravo na život. Iako su prevladavali osjećaji krivnje i tuge, što je sasvim prirodno, prepoznavanje da svemir ima plan i da su takva iskustva univerzalna omogućilo je mojem tijelu da se opusti, što mi je omogućilo da nastavim sa svojim životom.
- Po mom mišljenju, najvažnije je to što sam pred Andrijom pokazala svoje emocije, jer je i on naučio prevladavati tugu i doživljava dane kada ne voli izlaziti van, što je sasvim prihvatljivo. Prije toga, Andrija je igrao instrumentalnu ulogu; u dobi od devet godina, rekao mi je: “Razumijem da je ovo grozno, ali želim da ukloniš ovu tamu i zasvijetliš za mene.” Dodatno, u trenutku kada sam se osjećala otupjelo i odbijala sam izaći van, primijetio je: “Što misliš da bi ti tata sada rekao? Izađi van i malo pomakni tu energiju”, napomenula je glumica u svom svjedočenju.
Značajna podrška u tom nastojanju bila joj je kuma, glumica Anđelka Stević Žugić, koju publika također prepoznaje pod prezimenom Prpić.
Anđelka je pokazala nevjerojatnu upornost, prva me potaknula da dođem na koncert, a ustrajno me podržavala tijekom napadaja tjeskobe, razmišljajući o mojim postupcima na događaju. Anja je u spomenutom nastupu iskreno izrazila svoje osjećaje. Sve što se tiče kazališta.
Mandić je u trenutku smrti bio vd ravnatelja Kazališta “Boško Buha”, gdje se posvetio njegovoj obnovi nakon 64 godine. Njegova udovica kasnije je shvatila da je tom pothvatu posvetio nebrojene sate i dane.
Bio je izniman radoholičar, previše se posvećivao svojim profesionalnim obvezama. Upravo je ta predanost razlog zašto su njegova djeca tražila njegovu pažnju. Dolaskom na mjesto v.d. voditelja u “Buhi” neumorno je radio, često od ranog jutra do ponoći, paralelno nastupajući u predstavama. Nastojao sam mu dočarati neodrživost takvog stila života na duge staze; međutim, na kraju sam pristao, prepoznavši da je to njegov poziv.
- Naposljetku sam mu pripremio i dostavio ručak u kazalište i osigurao da više ne živi samo na batinama. Prije nekog vremena našla sam se u društvu taksista koji me i tih ranijih dana stalno vozio da mu dostavim ručak. Ispričao je intrigantnu priču, navodeći da ga je Manda jednom prilikom zamolila da stane ispred kuće kako bi odložio ručak u kontejner, da mi se ne zamjeri, kako je Anja tada otkrila za televiziju “K1”.
