Narod i crkva svake godine 19. avgusta dočekuju Preobraženje Gospodnje, jedan od najvećih i najvoljenijih praznika u hrišćanstvu. Saznajte više u nstavku teksta….
On je duboko ukorijenjen u vjeri i predanju, jer podsjeća na trenutak kada se Isus Hrist na gori Tavor pred svojim učenicima pokazao u božanskoj slavi. U tom času njegovo lice zasjalo je poput sunca, odjeća mu postala bijela kao svjetlost, a uz njega su stajali proroci Mojsije i Ilija. Glas iz oblaka tada je potvrdio: „Ovo je Sin moj ljubljeni, njega poslušajte.“ Apostoli su osjetili strah, ali i nadahnuće, shvatajući da su svjedoci nečega što prevazilazi ljudske granice.
Preobraženje je događaj koji, iako vezan za davna vremena, i danas ima snažnu poruku. Podsjeća da u svakom čovjeku postoji mogućnost unutrašnjeg preobražaja, da se kroz vjeru i molitvu otvara put ka svjetlosti. Vjernici vjeruju da je to trenutak kada se otvaraju nebesa i kada iskrene želje, izrečene čistog srca, mogu biti uslišene. Zato mnogi u noći praznika pogledaju u nebo, vjerujući da se ono preobražava tri puta i da baš tada nastaje trenutak posebne povezanosti Boga i čovjeka.
- Ovaj praznik u pravoslavnom kalendaru uvijek dolazi u vrijeme Gospojinskog posta. Iako je riječ o periodu uzdržanja, na sam dan Preobraženja dozvoljena je riba, što predstavlja simbol radosti i duhovne utjehe. Još jedan važan običaj, koji se posebno njeguje u crkvama i manastirima, jeste osvećenje grožđa – ploda koji simbolizuje obilje i darove zemlje. Ako u nekom kraju nema grožđa, vjernici prinose jabuke, šljive ili drugo voće, pokazujući zahvalnost za sve što priroda daruje.
Pored crkvenih službi, Preobraženje je u narodu doživljeno i kao vrijeme okupljanja. U mnogim selima i gradovima održavaju se sabori i vašari, gdje ljudi ne dolaze samo da bi trgovali ili razmijenili proizvode, već i da bi se sreli, razgovarali i zajednički proslavili. Taj spoj duhovnog i narodnog pokazuje koliko je praznik duboko ukorijenjen i u kulturu i u tradiciju.
- Narodna vjerovanja vezana su i za prirodu. Kaže se da od Preobraženja „lišće počinje da žuti, a voda da hladi“, što označava kraj ljeta i nagovještaj jeseni. Ta simbolika preobražaja prirode u skladu je s porukom praznika: ništa ne ostaje isto, promjena je dio života, a u svakoj promjeni krije se smisao. Vjernici su smatrali da je važno da baš na ovaj dan pokažu zahvalnost za sve plodove koje im je godina donijela.
Sveštenici naglašavaju da Preobraženje nije samo istorijski događaj, već poruka koja važi za svakoga. Kao što je Hristos zasjao u božanskoj svjetlosti, tako i čovjek treba da se potrudi da očisti srce i dušu. „Ovaj praznik nas poziva da se preobrazimo iznutra, da zlo pretvorimo u dobro, a sumnju u vjeru,“ piše list Pravoslavlje, zvanično glasilo Srpske pravoslavne crkve (izvor: www.spc.rs/pravoslavlje).
I mitropolit Joanikije u svojim besjedama često naglašava da je Preobraženje trenutak introspekcije. Po njegovim riječima, pravi preobražaj ne dolazi spolja, nego iz srca. Čovjek treba da se odrekne gordosti i sebičnosti, a prihvati smirenje i ljubav, jer samo tako može postati bliži Bogu i ljudima (izvor: Mitropolija crnogorsko-primorska, www.mitropolija.com).
Domaći mediji redovno podsjećaju na značaj praznika. Tako „Večernje novosti“ ističu da Preobraženje u narodu ima i praktičan značaj – nekada se baš taj datum uzimao kao granica između ljeta i jeseni, kada počinju pripreme za nove radove u poljima. Ali, važnije od svega, naglašava se da praznik i danas okuplja porodice i da ga vjernici doživljavaju kao dan obnove i nade (izvor: www.novosti.rs).
Preobraženje Gospodnje je praznik koji u sebi nosi i svjetlost i ozbiljnost. On spaja vjeru i tradiciju, nebo i zemlju, unutrašnje i spoljašnje. Onaj ko ga slavi zna da to nije samo običaj ili tradicija, već poziv da se i sam promijeni, da pronađe snagu za lični preobražaj i da u molitvi pronađe mir. Zato se i danas ljudi okupljaju, odlaze u crkve i manastire, prinose plodove i raduju se zajedništvu, vjerujući da baš kao što se priroda mijenja, tako i čovjek može naći novu snagu i novi početak u sopstvenom životu
