Sa dolaskom toplijeg vremena sve se budi pa tako i zmije. Vjerujemo da ste nekada čuli da zmije često dolaze navođene mirisima, a šta ih zapravo privlači pročitajte u nastavku.
Zmije spadaju u grupu hladnokrvnih gmizavaca i njihovo ponašanje ne zavisi od razuma, već isključivo od instinkta. Kroz prirodne nagone one tragaju za hranom, zaklonom ili partnerom za razmnožavanje. Iako se mnogi s njima rijetko susretnu, važno je razumjeti da se zmije lako mogu pojaviti u blizini domova, naročito ako ih privuku određeni mirisi ili uslovi okruženja koji im odgovaraju. Njihov najvažniji alat za snalaženje u prostoru je čulo mirisa, koje koriste za pronalaženje hrane, drugih jedinki, ali i sigurnih mjesta za život.
- Najčešće, zmije se ne kreću prema čovjeku, već prema izvorima hrane. Njihova prisutnost u dvorištima i baštama može biti rezultat mirisa koji potiču od glodara, ostalih životinja, pa i vode. Naprimjer, miševi i pacovi, koji dolaze zbog ostataka hrane ili skloništa, ostavljaju mirisne tragove koji zmijama ukazuju da se tu nalazi njihov prirodni plijen. Kada zmija osjeti te tragove, instinktivno će se kretati prema izvoru, često nesvjesna blizine ljudi.
Posebnu pažnju treba obratiti na prisustvo vodozemaca, poput žaba i manjih riba, koje su omiljena hrana mnogim vrstama zmija koje preferiraju vlažna staništa. Njihov miris je vrlo jak signal za zmije i često ih dovodi u neposrednu blizinu domova. Osim toga, ptice i njihova gnijezda, kao i jaja, mogu takođe privući zmije, pogotovo u periodu parenja, kada su one dodatno aktivne i osjetljive na feromone.
Zmije su posebno osjetljive na feromone drugih zmija. Tokom sezone parenja, prisustvo jedne zmije može dovesti do dolaska drugih. Feromoni koje ostavljaju služe kao signal za teritoriju ili potragu za partnerom, pa jedna lokacija lako može postati centar okupljanja.
Srećom, postoje i prirodni načini za zaštitu od zmija. Određene biljke proizvode mirise koje zmije ne podnose. Među najefikasnijima su sanseverija, poznata i kao zmijska biljka, zatim neven, božikovina i hrizantema. Njihovo prisustvo može stvoriti prirodnu barijeru koja odvraća zmije. Sadnjom ovih biljaka na rubovima dvorišta i u blizini ulaza, moguće je značajno smanjiti vjerovatnoću da se zmije približe domu.
Ukoliko ipak dođe do ujeda zmije, najvažnije je ostati smiren. Panika samo pogoršava situaciju, jer ubrzava rad srca, a time i širenje otrova kroz organizam. Ujed može biti ozbiljan, naročito ako zmija ubrizga otrov direktno u krvni sud, ili ako je mjesto ugriza na glavi, vratu ili velikim krvnim sudovima na udovima.
Ljekari naglašavaju da se u većini slučajeva ima dovoljno vremena da se stigne do pomoći. U prvih nekoliko sati, moguće je spriječiti ozbiljna oštećenja ukoliko se postupi pravilno. Prva pomoć uključuje imobilizaciju pogođenog dijela tijela, izbjegavanje kretanja, te odmah traženje medicinske pomoći. Nikako se ne preporučuje sisanje otrova, pravljenje rezova ili uzimanje alkohola.
- U zdravstvenoj ustanovi, liječenje podrazumijeva davanje antiotrova, poznatog kao antiviperinum, koji pokriva većinu evropskih zmija otrovnica. Prije primjene testira se reakcija na serum, rana se čisti antiseptikom, uzima se mikrobiološki bris, daje se zaštita protiv tetanusa, a često i antibiotici. U težim slučajevima može doći do nekroze tkiva, problema sa cirkulacijom, a ponekad je potrebna i hirurška intervencija, pa čak i operacija za spašavanje ekstremiteta.
Iako zmije igraju važnu ulogu u ekosistemu i uglavnom izbjegavaju ljude, mjere prevencije su najbolji način da se izbjegnu potencijalno opasni susreti. To uključuje čistoću dvorišta, uklanjanje izvora hrane za glodare, postavljanje biljaka koje odbijaju zmije, te oprez prilikom boravka u prirodi, posebno u toplijim mjesecima. U slučaju ujeda, pravovremena, smirena i stručna reakcija može biti ključna za izbjegavanje komplikacija i spašavanje života.
