Današnja tema usko je povezana s nostalgijom dok razmišljamo o vremenu koje se čini malo starijim, o razdoblju kada se život činio ugodnijim i opuštenijim. Evo priče o iznimno talentiranoj spisateljici…
Značajni pjesnik Duško Trifunović djelovao je u prostoru koji je nadilazio fizički svijet i zalazio u dubinski umjetnički izraz. Producirao je neke od najvažnijih pjesama naše glazbene scene, koje su godinama zadržale svoju popularnost; međutim, na kraju je preminuo u relativnoj anonimnosti. Umjesto da traži slavu, odlučio je dopustiti svojim kreacijama da prenesu vlastitu poruku, a upravo te kreacije ga štite od potpunog zaborava.
Po zanimanju je bio bravar, ali je njegov istinski entuzijazam bio u pisanju. S 25 godina izdao je debitantsku knjigu inspiriran svojim idolom Brankom Radičevićem. Značajno je pridonio formiranju onoga što je kasnije postalo priznato kao Sarajevska škola rock and rolla. Na televiziji se afirmirao stvaranjem emisije “Što djeca znaju o domovini” na TV Sarajevo. Nakon rata preselio se u Novi Sad, gdje je ustrajao u radu na lokalnoj televiziji.
Svoj uspon do statusa ikone može zahvaliti suradnji s rock grupom Bijelo Dugme. Prije ovog partnerstva bilo je nezamislivo da se istaknuti i etablirani pjesnik udruži s rock and roll grupom. Ova suradnja dovela je do popularnih pjesama poput “Ima neka tajna vezna”, “Što bi dao da si na mom mjestu” i “Glavo luda”, među ostalima. Osim toga, pisao je tekstove za izvođače kao što su Indexi, Heska industrija, Neda Ukraden, Zdravko Čolić, Arsen Dedić i Jadranka Stojaković. Duško Trifunović je autor preko 85 knjiga, prvenstveno poezije, a napisao je i četiri romana.
- Nadalje, skladao je i snimio oko tri stotine pjesama. Živeći jednostavnim životom, susreo se s glasinama koje sugerirale da je umro u bijedi; međutim, njegov nećak Darko Trifunović ispričao je mnoge priče u čast ostavštine slavnog pjesnika. Smiješna je tvrdnja da je Duško zbog beskućništva živio u siromaštvu i provodio noći u vlakovima, pogotovo ako se uzme u obzir njegov velikodušni duh davanja bez očekivanja zauzvrat. Kao njegova obitelj, uznemireni smo neutemeljenim tvrdnjama onih kojima je pomagao, a koji sada o njemu govore loše.
Nikada nije tražio financijsku dobit od svoje glazbe, no tvrdi se da je preminuo u siromaštvu. To je bio stil života koji je namjerno odabrao, što ga je razlikovalo od drugih. Predlagao sam da mu kupim krevet i računalo, ali Duško je odbio ponudu. Njegov prostor za spavanje sadržavao je škrinju ukrašenu s četiri starinska tepiha i samo jednom plahtom. Svoje je skladbe stvarao koristeći staru pisaću mašinu, za koju je moj ujak vjerovao da je dodavala jedinstvenom ritmu njegove poezije. Duško se okrenuo od materijalnih dobara.
Njegova odluka da odustane od plaćanja bilo koje svoje pjesme jasno ukazuje na nezainteresiranost za materijalno bogatstvo, što je prije tri godine u intervjuu za “Espreso” primijetio Darko Trifunović. Doznalo se da Duško ima blisku vezu s Arsenom Dedićem. Zanimljivo, začudila je Arsenova odsutnost na Duškovom sprovodu, iako se vjeruje da mu je bilo loše. Napisao je i nekoliko pjesama Dušku u čast. White je prema njemu pokazao značajnu ljubaznost. Mnogi su pojedinci primili pjesme od njega i izrazili su mu zahvalnost pjevajući te tekstove na način koji je Dušku neprestano uveseljavao.
Doktorica znanosti sigurnosti, obrane i zaštite, inače sveučilišna profesorica, analitičarka i pravnica, napomenula je da se autori koji stoje iza tih pjesama nazivaju Duškovom duhovnom djecom. Najnovija Duškova pjesma nosi naziv “Ima nešto u tome što me nećeš”. Sjećam se da je rekao: “Tko je taj Željko Joksimović? Hoće pjesmu od mene, a ima Leontinu da mu piše tekst. Nikad nikome nisam naplatio, pa što će mi sad pjesme?” Unatoč njegovoj početnoj nevoljkosti, nagovorio sam ga da Željko uzme pjesmu, jer smatram da je Joksimović izvanredan umjetnik.
- Nekoliko mjeseci nakon toga nazvao me bijesan rekavši da mu je Leontina izmijenila posljednju strofu. Priznao sam da je i meni draža njezina verzija. Nakon tog događaja naša komunikacija se malo smanjila. Trifunović napominje da, iako je bio malo uznemiren, to nije bila velika tema. Poznato je da je Duško nekoliko svojih poznatih pjesama skladao tijekom putovanja vlakom, a Darko ga je često vodio na stanicu. Ja sam ga prevezao tim vlakom, o čemu drugi govore u sasvim drugom svjetlu. Sjećam se da sam ga pitao kamo je krenuo, a on je odgovorio:
“Imam novu pjesmu koju moram razjasniti u svojim mislima. Ne biste je shvatili… Dok se spavači ukrcavaju na vlak, ja slažem tekst u mislima.” On nije bio samo čovjek koji luta bez smjera. Njegova putovanja vlakom do Užica, Skoplja i natrag nisu bila vođena željom za odredištem; nego je to bila pjesma koja je odjekivala u njemu. Nije se radilo o siromaštvu ili nedostatku mjesta za spavanje; radilo se o onom drugom carstvu koje samo pjesnik može istinski shvatiti, kako objašnjava Duškovljev rođak. Kad je izbio rat, stigao je u Beograd s ključem svog stana spaljenog u plamenu.
U jednom trenutku su se povele rasprave da bi Slobodan Milošević Dušku mogao dati istaknutu ulogu, poput direktora RTS-a, ali Darko napominje da Duško ni za tu priliku nije bio zainteresiran. Posljednje godine života Duško je boravio u Novom Sadu. U najtežim trenucima gledao je na televiziji kako brojna publika pjeva njegove tekstove, a istaknuo je da nikada nikome nije davao naknadu za svoje pjesme.
