Današnji članak je posvećen ocu Gojku koji ističe da se kroz krštenje brišu svi prethodni grijehovi i da vjernici ne treba da se opterećuju prošlošču svojih predaka.
U svijetu koji često djeluje hladno, nesigurno i prebrzo, duhovne istine dolaze kao tiha svjetla koja nas podsjećaju da nismo sami i da nismo izgubljeni. Među onima čije riječi i savjeti bude povjerenje, mir i dublje razumijevanje vjere, posebno se izdvaja otac Gojko Perović, poštovani arhijerejski namjesnik Srpske pravoslavne crkve, paroh u Podgorici, i jedan od najmudrijih savremenih pravoslavnih duhovnika. Njegove poruke ne ostavljaju nikoga ravnodušnim jer ih ne prožima samo teološka mudrost, već i duboko, iskreno ljudsko saosjećanje.
U jednoj od svojih nedavnih duhovnih pouka, otac Gojko se dotakao pitanja koje godinama i generacijama tiho muči mnoge – da li grijeh naših predaka može imati uticaja na naš život danas?
U životu svakog čovjeka dođu trenuci kada se nađe pred zidom: bolest, porodične svađe, gubitak, nerazumijevanje, problemi koji se niotkuda pojavljuju. I tada, kao da se u srcu probudi drevni strah i pitanje: “Plaćam li ja cijenu za nešto što nisam učinio?” To pitanje tiho izjeda iznutra, ostavljajući dojam da prošlost – tuđa prošlost – i dalje upravlja našom sadašnjošću.
Zašto se loše stvari dešavaju dobrim ljudima?
Zašto neko ko živi pošteno, tiho, uz molitvu i trud, ne može da pronađe mir?
I tada, čovjek se pita – da nije to nešto što je neko prije mene uradio? Da li su grijesi mojih predaka moj teret?
Ovo pitanje, koliko god bilo staro, danas je aktuelnije nego ikad. I upravo tu otac Gojko pruža odgovore – mirne, blage, ohrabrujuće – koji vraćaju povjerenje i nadu.
Otac Gojko u svom obraćanju naglašava da se pravoslavna vjera ne temelji na ideji kolektivne krivice. Bog nas ne posmatra kao lanac vezanih griješnika, već kao pojedince, slobodne, odgovorne za svoje izbore i svoja djela.
Njegove riječi jasno odzvanjaju:
“To nas ne bi trebalo opterećivati. Ako ništa, to samo Bog zna.”
Odnosno, nema potrebe da se vjernik plaši da ga progoni nečiji tuđi grijeh. U Božijim očima, svako stoji kao novo biće, sa mogućnošću da bira, da se pokaje, da raste i mijenja.
U središtu ove duhovne istine nalazi se krštenje – sveta tajna kojom čovjek postaje novo biće u Hristu. Prema riječima oca Gojka:
-
Krštenje predstavlja duhovno rođenje.
-
Tada se brišu svi grijesi i tereti iz prošlosti.
-
Počinje se novi život, sa vjerom, nadom i ljubavlju.
“Svatko tko je kršten počinje novi život. Objedinjenje svega iz prethodnih naraštaja prestaje da ima teret na našoj savjesti.”
Ove riječi otvaraju prozor nade. Čovjek nije zarobljenik svojih korijena, već je pozvan da postane slobodno biće u Hristu, bez okova prošlosti.
Jedna od najvećih zabluda koja kruži među ljudima, posebno u trenucima nesreće, jeste ideja porodičnog prokletstva. Otac Gojko tu ideju smatra štetnom, jer ona:
-
Unosi nemir i strah u dušu.
-
Vodi ka gubljenju nade u Božiju pravdu.
-
Čini da se vjernik osjeća bespomoćno i predodređeno.
On jasno savjetuje:
“Naš zadatak nije da tumačimo prošlost, već da živimo u vjeri sada i ovdje.”
Umjesto da se opterećujemo onim što je bilo, treba se okrenuti onome što je moguće sada – vjeri, molitvi, ljubavi i oproštaju.
Postoje trenuci kada ne možemo jasno razlučiti: da li je nešto blagoslov ili iskušenje? Da li je neka situacija kazna, ili prilika za rast?
Otac Gojko nas podsjeća:
-
Božija volja je dublja od našeg razuma.
-
Providnost je nevidljiva, ali djelotvorna.
-
Neke stvari nismo pozvani da razumijemo, već da ih prihvatimo u vjeri.
“Da li je nešto blagoslov ili prokletstvo – to je stvar Božje providnosti. Mi to ne možemo ni znati, ni promijeniti.”
Zato nije naš zadatak da se bavimo time “ko je šta učinio” u nekoj dalekoj prošlosti, već da živimo sada, svjesni Božije blizine, milosti i ljubavi.
U ovom učenju krije se mnogo više od teološke istine – tu je i praktični vodič kako živjeti oslobođeno, sa vjerom i nadom:
Šta nam savjetuje otac Gojko?
-
Ne opterećuj se prošlošću koju ne možeš promijeniti.
-
Ne vjeruj u “porodična prokletstva” – vjera je jača od svakog nasljeđa.
-
Sjeti se svog krštenja – tada si postao novo biće.
-
Živi sada, ovdje, u ljubavi prema Bogu i ljudima.
-
Moliti, praštati, činiti dobro – to je jedini pravi put.
Kroz te jednostavne, ali duboke poruke, otac Gojko podseća da je svaki dan nova prilika za svetost, bez obzira na to šta je bilo juče i ko su bili naši preci.
Otac Gojko Perović, svojim blagim, a snažnim riječima, pokazuje da vjera oslobađa, da niko nije osuđen zbog tuđih djela, i da Božija ljubav briše svaku sjenku prošlosti.
Njegova poruka je jasna:
“Vjeruj, moli se, ne boj se prošlosti. Kroz krštenje si postao novo biće, sposobno za svetost.”
I možda najvažniji podsjetnik: Bog ne traži savršenstvo. On traži iskrenost, pokajanje i srce koje voli.
Zato, ako ste ikada osjetili teret nečega što niste učinili, sjetite se – vi ste Božije dijete, pozvano da živi u svjetlosti, a ne u sjenci prošlih grijeha.