Danas smo odlučili pisati o radnjama second hend koje su u posljednje vrijeme sve popoularnije. U Srbiji je u posljednjih par godina zabilježen porast trgovina koje se bave ovim tipom prodaje.
Prodavnice rabljene odjeće, u narodu poznate kao „second hand“, posljednjih godina preplavile su gotovo sve veće gradove i privukle raznoliku grupu kupaca. Njihov uspjeh nije teško objasniti – nude se odjevni predmeti poznatih marki po cijenama koje su višestruko niže od onih u klasičnim buticima. Za mnoge građane to predstavlja savršenu kombinaciju kvaliteta i pristupačne cijene, pa se sve više ljudi odlučuje upravo za ovaj vid kupovine.
Prema podacima Carinske uprave, roba koja se uvozi u Srbiju dolazi iz više od pedeset zemalja širom svijeta. Najviše dolazi iz država Europske unije, zatim iz Velike Britanije, Švicarske, Sjedinjenih Američkih Država, Kanade i Australije. Ovaj podatak jasno pokazuje koliko je trgovina polovnom odjećom postala globalni fenomen, povezujući tržišta i navike potrošača na različitim kontinentima.
U ponudi ovih radnji mogu se pronaći različiti artikli.
- U nekim prodavnicama moguće je kupiti gotovo novu i elegantnu odjeću vrhunskog kvaliteta.
- Druge nude dodatni asortiman poput ormara, manjih komada namještaja ili kućnih potrepština.
- Sve više kupaca odlučuje se da se u potpunosti odijeva u second hand prodavnicama, smatrajući da dobijaju najbolji odnos cijene i kvaliteta.
Naravno, postoje i izuzeci. Pojedini trgovci ne vode dovoljno računa o izboru robe, pa se ponekad na policama pojave artikli koji nisu prikladni za daljnju prodaju. Takve situacije mogu narušiti ukupan dojam, ali ne umanjuju činjenicu da second hand koncept sve više osvaja tržište.
Kada je riječ o uvozu, Carinska uprava se pridržava smjernica koje je još 2004. godine propisalo Ministarstvo zaštite okoliša. Te smjernice tačno određuju koje kategorije rabljene robe mogu ući u zemlju, a koje se tretiraju kao otpad. Na taj način nastoji se spriječiti ulazak proizvoda koji bi mogli predstavljati zdravstveni rizik ili beskoristan teret za tržište.
Prema važećim pravilima:
- Extra kvaliteta podrazumijeva praktično novu odjeću, bez većih tragova korištenja, i ona se može slobodno uvoziti.
- Prva klasa dopušta sitne mrlje ili manja oštećenja, ali se i dalje smatra dovoljno upotrebljivom i pogodnom za prodaju.
Suprotno tome, odjeća i obuća koja je pretjerano nošena, poderana ili prljava ne može prijeći granicu. Takvi proizvodi zakonski se tretiraju kao otpad, a cilj zabrane je zaštita potrošača, ali i očuvanje ekoloških standarda.
Da bi proces bio transparentan, sva roba mora biti razvrstana i detaljno specificirana prije nego što uđe u zemlju. To omogućava carinicima da odmah procijene da li deklaracija odgovara stvarnom stanju. Na taj način se smanjuje mogućnost zloupotreba i ubrzava sam postupak kontrole.
Posebno zanimljivo pravilo odnosi se na rabljenu obuću. Za razliku od odjeće, obuća se smatra nemogućom za adekvatnu dezinfekciju i poboljšanje kvaliteta. Prema mišljenju Ministarstva, korištene cipele uvijek nose rizik od bakterija i gljivičnih infekcija, pa je njihov uvoz u potpunosti zabranjen – čak i kada je riječ o humanitarnoj pomoći. Ova mjera pokazuje koliko je zdravstvena sigurnost građana stavljena u prvi plan.
Jednom kada roba uđe u Srbiju i prođe carinsku kontrolu, Carinska uprava više nema nadležnost nad njenim daljnjim prometom. Odgovornost tada prelazi na same trgovce i inspekcijske organe unutar zemlje. To znači da je obaveza trgovaca da pravilno skladište i izlažu odjeću, dok je na inspekcijama da redovno provjeravaju poštovanje tih pravila.
Sve ove regulative ukazuju na složenost pitanja rabljene odjeće i predmeta. S jedne strane, second hand trgovine donose niz prednosti potrošačima:
- Omogućavaju kupovinu brendiranih komada po niskim cijenama.
- Nude priliku da se obnovi garderoba bez velikih troškova.
- Doprinosi se ekološkoj održivosti jer se smanjuje količina tekstilnog otpada.
S druge strane, nužno je obezbijediti da roba bude zdravstveno sigurna i higijenski ispravna. Zbog toga se uvoz strogo kontroliše i detaljno reguliše. Zabrane i smjernice postoje kako bi se spriječilo da tržište preplave predmeti bez vrijednosti ili oni koji mogu ugroziti zdravlje potrošača.
U konačnici, može se reći da je trgovina second hand robom u Srbiji u stalnom usponu. Građani sve više uviđaju prednosti ovakvog načina kupovine, dok trgovci pokušavaju pratiti potražnju nudeći raznovrstan i kvalitetan asortiman. Ako se zadrži stroga kontrola uvoza i pridržavanje zakonskih okvira, ovaj oblik trgovine mogao bi dugoročno donijeti i ekonomske i ekološke koristi čitavom društvu.
