Danas smo za vas spremili jednu zanimljivu priču o momku koji je postao hit na Balkanu. Za sve to je zaslužno njegovo ime koje je i više nego čudno.
Ime može obilježiti osobu na načine koje nitko ne može predvidjeti. Neka imena su odabrana iz ljubavi, neka iz poštovanja prema slavnim osobama, a neka su posljedica trenutka i emocija. Tako je i Tito Misimović, rođen 1986. godine u malom selu Vrbaška kod Gradiške, postao simbol jedne neobične životne priče. Njegovo ime, koje je izazivalo osmijehe, podsmijehe, ali i čuđenje, nije bilo slučajnost – već rezultat očevog izbora, nastalog pod utjecajem ličnih stavova i političkih okolnosti.
- Njegov otac, Vitomir Misimović, nakon povratka iz Australije odlučio je sina nazvati Tito, ne zbog ideološke bliskosti s Josipom Brozom, već upravo suprotno – iz svojevrsnog otpora i ironije prema sistemu koji je ostavio traga na njegovu generaciju. Iako se u to vrijeme sjećanje na nekadašnjeg predsjednika Jugoslavije već pomalo gasilo, a mišljenja o njegovoj ulozi bila podijeljena, Vitomirova odluka bila je provokativna i osebujna. Svoj čin je znao i kroz šalu objasniti riječima: “Psujem svog Tita, a ne Broza.”
Za malog Tita, to ime je od najranije dobi donosilo neugodnosti i zbunjenost. U školi su ga djeca često zadirkivala, a odrasli su znali zastati i pitati ga dva puta kako se zove. Iako nije razumio razloge takvih reakcija, osjećao je da njegovo ime nosi težinu koju nije birao. Kao dijete, često je osjećao stid i nelagodu, posebno u situacijama kada bi njegovo ime izazvalo reakcije smijeha ili iznenađenja.
Jedan od najtežih trenutaka dogodio se kada su ga svećenici odbili krstiti djecu, upravo zbog njegova imena. Tada je odlučio da za crkvene knjige koristi drugo ime – Tomislav. No, to nije značilo da je odustao od vlastitog identiteta. Naprotiv, s vremenom je shvatio da njegovo ime nije samo etiketa, već dio njegove priče, njegove jedinstvenosti. Počeo ga je prihvaćati s ponosom, naučivši nositi to “teretno” ime kao vlastiti amblem.
Život ga je odveo u Glinu, gdje danas živi kao poštovani član zajednice, otac četvero djece i čovjek koji je, unatoč svim poteškoćama, izgradio svoj svijet. Njegovo ime je i dalje tema razgovora, ali više ne kao teret, već kao zanimljivost. Među susjedima i prijateljima, ono je postalo znak snage karaktera i osobne hrabrosti.
Tito je kasnije svom drugom sinu dao ime Dragoljub, u čast Draži Mihailoviću, partizanskom protivniku Josipa Broza. Ta odluka izazvala je još više komentara, s obzirom na simboliku – braća Tito i Draža odrastaju zajedno pod istim krovom. Njihov odnos, iako bez političkog značenja, postao je lokalna anegdota, uz često izrečenu opasku: “Vidite vi kako su Tito i Draža zajedno odrasli.”
Ova priča je mnogo više od imena. To je priča o identitetu, prihvatanju i unutarnjoj snazi. Tito je ime koje se u njegovu slučaju ne doživljava samo kao asocijacija na bivšeg vođu, već kao simbol čovjeka koji je naučio živjeti svoj život bez obzira na tuđa mišljenja. Čak i u najosobnijim trenucima, poput braka, ime je ostajalo izvor komentara i šale – ljudi su znali reći: “Zora se udala za Tita.” Ali iza toga se krila priča o ljubavi, prihvaćanju i hrabrosti.
- Danas Tito živi svoj život bez gorčine. Ima obitelj, posao i dostojanstvo. Njegovo ime i dalje izaziva reakcije, ali sada s dozom poštovanja. Ljudi ga pitaju za značenje, ali on zna – to ime je postalo dio njega, ne kao teret prošlosti, već kao svjedočanstvo o individualnosti i snazi da bude svoj. On nije ostao samo “onaj s neobičnim imenom”, već je postao živa priča jedne epohe, čovjek koji je ime pretvorio u osobnu priču s porukom da ponos dolazi iznutra, a ne izvana.
Kada ga pitaju koga je najpoznatijeg primio ili upoznao, on s osmijehom spomene Zorana Adžića – ali iza toga se osjeti više od činjenice. Osjeti se čovjek koji je prošao kroz izazove, nasmijao se samome sebi, i na kraju – prihvatio život u njegovoj punoj složenosti, zajedno s imenom koje danas nosi bez oklijevanja.
